U utorak je u MSU otvorena izložba "Budućnosti", treća iz ciklusa izložbi kojima taj muzej predstavlja svoju zbirku, odnosno postav u trajanju kao svojevrsnu alternativu stalnom postavu, a sve su okupljene pod nazivom "Zbirka kao glagol".
Izložba "Budućnosti" koju je osmislio kustoski tim MSU-a, izborom iz zbirki preispituje kakve su se ideje i vizije budućnosti razvijale u umjetnosti od 1960-ih do danas te započinje dijelom koji je posvećen Novim tendencijama. Darko Fritz koji se dulji niz godina bavi ovim pravcem bio je savjetnik u ovom segmentu izložbe.
"MSU ima u zbirci dvije izuzetno bitne cjeline, koje se odnose na Nove tendencije i ranu konceptualnu umjetnost i po tome se razlikuje od drugih muzeja u svijetu", govori Fritz. "MSU kroz seriju izložbi postepeno predstavlja zbirku muzeja. Na trećoj izložbi, koju sada predstavlja, prikazani su razni pogledi na budućnost".
Želja za napretkom
Kako dakle umjetnici Novih tendencija vide budućnost?
"Nakon iskustva II. svjetskog rata, holokausta i atomske bombe umjetnici počinju pisati povijest iz početka. Umjetnost novih tendencija reflektira to i uspostavlja se novi jezik. Umjetnost se doživljava kao istraživanje, i sami umjetnici žele aktivno sudjelovati u boljitku svijeta kroz unaprijeđenje demokratskih aspekata postojećih sistema što će se naknadno promijeniti s generacijom umjetnika koji dolaze krajem 60-ih i početkom 70-ih, a što će se odraziti kroz umjetničke konceptualne prakse više okrenutim subjektivnosti. Dakle ova grupa umjetnika oko Novih tendencija početkom i sredinom 60-ih ima pozitivan odnos spram znanosti i tehnologije i koristi ih u svom radu želeći aktivno poboljšati svijet", tumači Fritz.
U ovom dijelu izložen je tekst Zagrebačkog manifesta: "Kada su krajem 60-ih Nove tendencije uključili kompjutere u vizualna istraživanja kroz niz simpozija i izložbi grupa autora iz Computer Arts Society-ja iz Londona napisala je Zagrebački manifest koji je izrečen 1969. Manifest, među ostalim temama uključuje odnos umjetne inteligencije i humanizma dok je ekološka svijest opisana kroz antropocen, da spomenem samo neke aspekte koji su i danas relevantni. Zagreb je tih godina imao svoju poziciju na kulturnoj mapi svijeta". Izdvaja sliku Piera Dorazija: "Upravo je ta slika bila inspiracija za Nove tendencije. Makar je riječ o klasičnom mediju slikarstva vidimo da se radi o programu jer su linije nanesene programski i po tome se Dorazijeva slika razlikuje od umjetnosti tog vremena".
Kolaž napravljen od kompjuterskih grafika iz 1975. Tomislava Mikulića prvi se put izlaže. Mikulić je, inače, dodaje Fritz, autor prvog digitalnog filma u Hrvatskoj. Tu je i rad Vladimira Bonačića iz 1969. "Ovo je jedan od svega deset radova na svijetu iz 60-ih koji koristi digitalnu tehnologiju, a da danas radi. Autor svih deset je Bonačić", napominje Fritz. Nakon Novih tendencija izložba "Budućnosti" donosi djela konceptualne umjetnosti. Prijelaz u taj dio izložbe označava rad iz 1973. umjetnice Hessie napravljen od tekstila s rupicama koje asociraju na bušene kartice, prva računala.
"Alkemičari"
"Ona je bila umjetnica kubanskog porijekla i supruga crnogorskog umjetnika Dade Đurića", priča Jasna Jakšić, jedna od kustosica izložbe. Velika je poveznica, tumači, i vizualna poezija, jezik kao sustav s kojim su se bavile i nove tendencije i konceptualna umjetnost. Primjer je rad Josipa Stošića. Izložba donosi u ovom dijelu radove umjetnica poput Edite Schubert, Dubravke Rakoci, Vlaste Delimar, Zvjezdane Fio, fotografije Ivana Posavca i Mije Vesovića, skulpture Ivana Kožarića i Slavomira Drinkovića. Treći dio izložbe, s radovima koje potpisuju Martek, Kristl ili Kipke, prema riječima Jasne Jakšić, više je distopijski. "Tu je struja u umjetnosti koja se pozivala na alkemiju i koja je bliska retroavangardi". Na izložbi je dojmljiv rad Ljerke Šibenik, prvi ambijent u hrvatskoj umjetnosti.
