U galeriji Cortesi, smještenoj u londonskoj ulici Maddox, 26. svibnja otvorit će se velika izložba Ivana Picelja. Iako je često za života samostalno izlagao u Parizu, posebno u galeriji Denise René, te na niz adresa talijanskih galerija, ovo je prva Piceljeva izložba u Londonu, i jedna od najvećih europskih izložbi do sada iz opusa ovog umjetnika.
Piceljeva izložba, uz najave djela hrvatskih autora na aukcijama iz najvažnijih kuća britanske prijestolnice, svjedoči o pojačanom interesu za umjetnost koja dolazi iz naših krajeva i za koju su se nakon vodećih muzeja, poput Tatea i MoMA-e očito počeli zanimati i kolekcionari i tržište umjetnina.
Konkretna utopija
Izložba koju su nazvali “Konkretna utopija. Ivan Picelj i Nove tendencije 1961-1973.”, kako najavljuju iz londonske galerije, “naglasit će centralnu ulogu koju je ovaj umjetnik imao u različitim disciplinama i ponuditi svjež i kritički pogled na avangardu šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća”. To je u skladu s filozofijom galerije, koju je i intervjuu za utjecajnu web stranicu Blouinartinfo sumirao njezin osnivač Stefano Cortesi, rekavši kako ih zanima: “predviđanje trendova na tržištu umjetnina i vrednovanje autora iz neposredne povijesti koji su umjetničkom pogledu vrlo važni, no nije ih još do kraja prepoznalo tržište umjetnina”.
Ivan Picelj
Galerija Cortesi nazvana je po prezimenu obitelji koja se kolekcionarstvom bavi već neko vrijeme, no prvu su svoju galeriju otvorili u švicarskom Luganu 2012. godine. Riječ je o obiteljskom poslu, na čelu je otac obitelji Stephano Cortesi, rođen u Milanu, koji se prije galerijskog posla bavio financijama, a sam je bio kolekcionar, pa je u jednom trenu spojio dva interesa. Na umjetničke je stranice prešao s onih ekonomskih, poput Bloomberga, gdje se može pronaći kako se u karijeri bavio upravljanjem imovinom, korporativnim financijama, rizničarskim poslom.., a upravo je preko ovih interesa i došao živjeti u Švicarsku. Nakon Lugana, koji nazivaju i “švicarskim Monte Carlom”, Stefano Cortesi je, kako tumači, galeriju otvorio u Londonu jer je “riječ o centru Europe po pitanju tržišta umjetnina”.
Antologijski plakati
Galerija je specijalizirana za poslijeratnu europsku umjetnost, op-art, kinetičku umjetnost, spacijalizam, pa će se Piceljev rad tako, posve zasluženo, naći među velikim europskim imenima kao što su Lucio Fontana, Heinz Mack, Enrico Castellani... da nabrojimo samo navažnije.
Iz galerije tumače kako je Picelj bio među “vodećim figurama u razvoju poslijeratne europske avangarde”, čiji su ključni protagonisti, uz već spomenute, Piero Dorazio, Julio Le Parc, Piero Manzoni, grupa Azimuth, T, Zero te Nove tendencije koje su krenule iz tadašnje zagrebačke Galerije suvremene umjetnosti. Obitelj Cortesi smatra kako je upravo Picelj autor nekih od “najradikalnijih radova svog vremena, koji su između umjetnosti, dizajna i grafike, i vodili su prema principu novog jedinstva umjetnosti i tehnologije”. Spominje se i Piceljeva suradnja s Vladimirom Bonačićem na “Elektroničkom Objektu T4” iz 1968. godine, što će, također, biti izloženo.
S lijeva na desno: Ivan Picelj, Julie Knifer, Branko Ružić; izložba hrvatske apstrakcije u GLU u Osijeku
Autorica je izložbe Ilaria Bignotti, slobodna kustosica koja surađuje s nizom muzeja od Guggenheima pa nadalje. Na izložbi će biti četrdeset Piceljevih radova, potom dokumenti i fotografije, a dio toga je posuđen iz Muzeja suvremene umjetnosti pa je ravnateljica Snježana Pintarić jedan od autora predgovora. O Piceljevom se djelu, podsjetimo, danas brine njegova kći, Ana Picelj Kosak, a dio je doniran MSU. Nakon Londona izložba će se moći pogledati i u galeriji istog naziva u Luganu, najesen. Ivan Picelj nije priznavao granicu između visoke i primijenjene umjetnosti. Hrvatski dizajneri njegov utjecaj ističu kao presudan, a njegovi su plakati antologijski.
Rođen je u Okučanima 1924., slikao je samo u mlađim danima, kasnije se bavio grafikom, dizajnom, reljefima... Smatrao je da umjetnost treba biti integrirana u svakodnevicu, da umjetnik ne bi smio biti izoliran u svojem ateljeu, i na tom je tragu i djelovao. Bliski su ga prijatelji zvali Žan. Pariz mu je bio drugi dom, francuski je govorio savršeno. Tamo ga je na međunarodnu scenu lansirala karizmatična galeristica sitne građe Denise René, koja je u poslijeratno doba prepoznala mnoga važna međunarodna imena međunarodne konceptualne umjetnosti, među kojima, primjerice, i Victora Vasarelya.
Izložba Ivana Picelja u Zagrebu 2005.
Osobni arhiv
Prva izložba grupe EXAT 51 održana je u njegovom stanu u Gajevoj ulici, gdje mu je bio i atelje. Likovnu akademiju je upisao usred rata, 1943. godine, no kasnije je, zajedno sa Srnecom, izbačen “zbog neposluha”, no obojica su napravili neke od najvažnijih djela hrvatske povijesti umjetnosti. Sačuvao je i svoj osobni arhiv, u kojemu su pisma prepiske s Victorom Vasarelyem, Hansom Arpom, Radovanom Ivšićem, Annie Le Brun, Vladom Kristlom. Teoretičar Ješa Denegri smatra kako mu je geometrijska umjetnost, kao osobi “pribranog temperamenta emotivno i psihološki najviše odgovarala”.