U sedamdeset devetoj godini života preminuo je jedan od najvažnijih teoretičara arhitekture i arhitekt Tomislav Premerl.
Premerl je autor iznimno važne knjige koja je doživjela više izdanja i mnoge su se nove generacije pozivale na tu knjigu - “Hrvatska moderna arhitektura između dva rata - nova tradicija”, u kojoj je tumačeći mnoge osobnosti i pojave tvrdio da je ključna arhitektura na ovim područjima nastala u doba između dva svjetska rata. Zbog ove se knjige može slobodno reći da je Premerl teorijski odgojio nove generacije, riječ je o jednoj od prvih definicija arhitekture moderne. Kako mi je i sam rekao u jednom intervjuu: “U međuvremenu se pojavio niz doktorata na temu, mnogi autori su u doba kad je tiskana moja prva knjiga bili djeca”.
Knjiga je osamdesetih dva puta tiskana i rasprodana. Četvrt stoljeća kasnije izašla je ponovno u izdanju EPH Medije, urednika Krešimira Galovića i Gordana Zečića, nešto izmijenjena, obogaćena novim spoznajama. Iz naših razgovora vezanih uz ovu knjigu, bilo je jasno što Premerl traži od arhitekture, a to je prije svega kvalitetan odnos prema čovjeku. Često je citirao Stjepana Planića: “Mi nismo tu da pravimo ukrase, već zato da organiziramo prostore u kojima će se moći razviti uspješniji rad i veseliji život čovjeka”, pozivajući se na činjenicu i da je ovaj arhitekt često znao i po tjedan dana spavati u kući investitora kako bi bolje upoznao njegove navike.
Autor crkava Tomislav Premerl, rođen 1939. godine, diplomirao je na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Paralelno, uz studij, radi u Regionalnom zavodu za zaštitu spomenika, ovaj će se studentski posao itekako odraziti na njegovu kasniju karijeru. Kasnije se često bavio upravo zaštitom spomenika, kako zalaganjem u javnosti, tako konkretnim projektima obnove: izdvojimo u tom kontekstu više projekata na Krku, među kojima i uređenje gotičkog svetišta crkve u Poljicama.
Tomislav Premerl bio je svestran. Jednom me zvao, bilo mu je stalo da dođem pogledati njegovu izložbu crteža olovkom i ugljenom u trešnjevačkoj galeriji Modulor: isplatilo se, bili su to vješti crteži, mahom bazirani na bilježenju arhitekture, na što je ukazivao i sam naziv izložbe. U istoj je galeriji pokazao na drugoj izložbi suradnju s grafičarem Hrvojem Devideom dugu pola stoljeća. Predavao je neko vrijeme sakralnu arhitekturu, sam je autor nekoliko crkava, među kojima su Nova crkva i pastoralni centar Sv. Pavla Apostola u Retkovcu u Zagrebu.
Zadnji naslov
Bio je društveno angažiran, neko vrijeme dopredsjednik Udruženja arhitekata Hrvatske, pa urednik časopisa UHA-e Čovjek i prostor te u uredništvu Arhitekture i Prostora. Radio je i kao urednik u Leksikografskom zavodu.
Najvažniji je njegov doprinos teoriji, za što je prije pet godina dobio i nagradu Neven Šegvić. Premerl je prvi tekst napisao daleke 1962. godine, a samo prije nekoliko mjeseci aktivno je promovirao novu knjigu, “Povijesnost arhitekture. Pedeset tekstova o arhitekturi 1962.-2013.”, u izdanju UPI2M. Tom je prilikom u recenziji njegova kolegica Hildegard Auf Franić navela, među ostalim, kao izuzetno bitnu i širinu medija u kojima je Premerl objavljivao i način pisanja, jer nije bio namijenjen samo arhitektonskoj publici, već i onoj široj, koju je na taj način upoznavao s arhitekturom.
Nije se bavio isključivo međuratnom arhitekturom, već i onom osamdesetih godina, svoj je pristup među ostalim pokazao i na tribini uz izložbu o ovom razdoblju, koja je svojedobno bila u HDLU-u.
Ipak, pamtit ćemo ga po knjizi o hrvatskoj modernoj arhitekturi, koja je pružila novi pogled na radnička naselja, Cvjetno naselje na Trnju, naselje Prve hrvatske štedionice na Trešnjevci, Željeznička kolonija u Maksimiru, knjizi u kojoj piše o Dragi Ibleru kao ključnoj figuri tadašnjih zbivanja, o razdoblju kada su arhitekti gradili ključne zgrade vrlo mladi, u svojim dvadesetim godinama, a naručitelji su bili bogati trgovci i industrijalci, koji su, kako je definirao, “željeli biti ‘en vogue’u tom trenutku, željeli su biti prvi i sebe istaknuti i na taj način”.
Važnost moderne
Nije imao dlake na jeziku, pisao je i kako se Ibler morao boriti protiv malograđanštine koja je bila dominantna te da je talentirani Josip Pičman počinio samoubojstvo potaknut klimom dominacije korupcije. Na moje pitanje o tome, odgovorio je: “Malograđanština je uvijek dominantna, kako tada tako i danas. Kreativci su oni koji se protiv malograđanštine moraju boriti”. Bio je razočaran u suvremeni urbanizam u Hrvatskoj, smatrao je da postoji samo u teoriji, no ne provodi se u praksi.
Moderna je, smatrao je, utkana u čitavo 20. stoljeće: “Cijelo je prošlo stoljeće obilježeno modernom, koja se duboko ukorijenila u svijest o građenju usprkos mnogobrojnim promjenama, pojedinačnim težnjama i gotovo rušilačkim napadima na njen misaoni sustav”. Sprovod će biti na Mirogoju u srijedu u 10.50, obavijestila je UHA.