“Osamdesetih je godina Japan ušao u razdoblje tzv. potrošačkog društva, ‘bubble’ ekonomije. Tada su, zbog ekonomskih promjena, zgrade imale vrijednost koja nije bila veća od vrijednosti papira za otpad, dok su troškovi zemljišta bili izrazito visoki. To je bilo vrlo bolno. Neki arhitekti radili su samo na ljepoti i nisu obraćali pozornost na upotrebu... U to sam vrijeme bio pomalo ciničan u vezi s lakoćom. Htio sam projektirati arhitekturu koja nema težine, poput papira”, kaže u intervjuu u novom broju Orisa ovogodišnji dobitnik Pritzkera, autor medijateke Sendai te kuće Bijelo U u Tokiju, Toyo Ito.
U intervjuu se može pročitati o arhitektovu prijateljstvu s Remom Koolhaasom, o mogućnosti stvaranja utopija u stanovima i kućama, o mogućnosti kritiziranja lošeg dr...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....