Picassov atelje bio je zatrpan smećem. Ono što je od njega izradio primjer je njegovog genija

Nedavno sam pogledao izložbu Marka Tadića u galeriji Trotoar. Iako me izložba nije ni s čim oduševila, neočekivano mi je nametnula neka vrlo zanimljiva i dalekosežna pitanja. Naime, Marko Tadić ondje izlaže, uglavnom, kolaže i asamblaže čije su osnove predmeti ili tiskovine iz razdoblja 1950-ih i 1960-ih, dakle razdoblja visokog modernizma. S obzirom na utilitarističku i utopističku svjetonazorsku osnovu modernizma, koja je u Jugoslaviji dodatno poticana socijalističkim društvenim uređenjem (koje podrazumijeva kolektivizam, povjerenje u znanost i tehniku te aspiraciju ka besklasnom društvu), izložba je predstavljala svojevrsne varijacije na temu izgubljene utopije, odnosno nostalgije. Ali, kako ne bi sve ostalo na nostalgiji (a kao teorijski i tržišno dobro informiran suvremen umjetni...