Novo urbano srce Pule, tim je riječima arhitekt Bruno Juričić opisao svoj, ovih dana dovršen projekt poduzetničkog centra IT Coworking Pula, odnosno urbanog dnevnog boravka za rad koji će u srijedu službeno biti otvoren u tom gradu. Atelier Bruno Juricic nije samo autor arhitektonskog rješenja, nego i light designa pročelja te projekta interijera.
Zgrada se razlikuje od ostalih koje su se gradile u posljednje vrijeme i predstavlja novo doba jer u Puli i nije bilo mnogo važnijih novih javnih projekta, osim rekonstrukcija i stambene gradnje.
Zgrada, čiji je investitor Grad Pula uz fondove EU, nalazi se u Marulićevoj ulici preko puta Sportskog centra Pattinaggio, a ovih dana izaziva čuđenje prolaznika zbog atraktivne fasade koja noću pulsira pa izgleda živa.
- U ovom projektu coworkinga razradili smo ideje i teme koje smo stekli iskustvom, radeći poslovni prostor tvrtke Infobip u Vodnjanu, IT Campus Pangea te projekt 3D printane pergole za Bijenale arhitekture i taj se važan segment vidi na fasadi. Dok su nam u prijašnjim radovima modeli bili geometrijski, pravokutnici, ovdje su to trokuti pa je nastala dvodimenzionalna urbana čipka. U susjedstvu je secesijska zgrada s prekrasnim ornamentima, i te sam motive geometrizirao na našem pročelju - opisuje arhitekt što ga je nadahnulo.
Bila mu je, dodaje Juričić, važna i vizualna veza njegove zgrade s Robnom kućom arhitekta Ante Vulina iz 1987. godine. To je, smatra, bio jedan od zadnjih većih urbanih projekata u Puli, nakon kojega se malo toga dogodilo u arhitekturi grada.
- Naša nova zgrada je jak signal u Puli i vraća taj urbani karakter. Fasada pulsira kao urbano srce grada, daleko od provincijalizacije i apartmanizacije. Jer arhitektura trenutačno nema pravu snagu, ali nije niti mrtva. Ima poruku kad to želi, koja nije u nekretninskim parametrima - govori Juričić.
Svjetlucavo pročelje palit će se u sumrak, ali i tijekom dana, povremeno, laganim intenzitetom, te za potrebe organiziranih događaja. U Atelieru Juricic razvili su kalupe za trokutaste motive koje su koncipirali na razini inženjera strojarstva i product designa. Te elemente planira ponuditi i na tržištu, kao recimo urbanu opremu veličine 3,5 x 7 za ulične lampe, element u obliku slova L pod 90 stupnjeva ili manje lampe za interijere. Važno mu je, kaže, da koncept prođe kroz različite medije i ‘živi svoj život‘.
U unutrašnjosti zgrade, interijeru koji je također zanimljiv, u prizemlju su stolovi koji osiguravaju 50 radnih mjesta, na gornjem su katu uredi s 40-ak radnih mjesta, prostor za opuštanje i razonodu, izolirani prostori za telefonske razgovore ili preko platformi, dok je na trećem katu multimedijalna dvorana za 120 osoba, nekoliko ureda te velika vanjska terasa. Prizemlje je visoko 7,5 metara i bez nosećih stupova, što je postignuto prenapregnutim gredama.
- Tako sam mogao postići prostor prazne kutije s vertikalnom komunikacijom plus dvije modularne čelične platforme, pri čemu jedna služi za sastanke, a druga je dnevni boravak. Sve pridonosi "eleganciji opuštenosti" koja mi je važna jer sam studirao u Kaliforniji gdje mi je to kliknulo - smije se Bruno Jurčić.
Dok je fasada vrhunsko inženjersko djelo, interijer je ležerniji. Inspiracija za prizemlje bila mu je dječja igračka za sortiranje oblika "shape sorter" ili "sorter oblika". To je igračka, obično kockasta oblika ili neke druge geometrijske figure, s izbušenim rupama različitih oblika koji se mogu umetnuti u odgovarajuće rupe. Ova igračka, kaže, pomaže maloj djeci u razvijanju fine motorike i sposobnosti prepoznavanja oblika i taj je prostorno-kognitivni princip korišten pri projektiranju i organizaciji uzvišenih platformi, galerija, soba za sastanke, otvorenog prostora te u prizemlju. Zbog staklene fasada, sve je vidljivo.
- Istovremeno, dok imaš veliku kontrolu nad projektom, treba imati hrabrosti napraviti takvu gestu vani, a opušteno unutra, odnosno interijer koji diše i omekšava priču te time postići kontrapunkt - dodaje Jurčić.
Prizemlje je bijele boje, osim 3D zidne tapete, zapravo grafičke i okolišne instalacije. Taj grafizam je, kaže, gesta na temu linija te uvodi boje i kontrast, i jedan je od elemenata Mediterana, veselja, ležernosti.
VIDEO:
- Instalacija je tapeta na kojoj su digitalni printovi, nije opterećena time da će zauvijek biti takva kakva je sada, može se isprintati nova, ako korisnici u nekom trenutku požele drukčiju. Važna mi je bila i ta veza arhitekture i umjetnosti. Pritom bez arogancije u stilu "mi smo napravili sve i nitko ništa tu ne smije dirati" pa, što se mene tiče, u bijelu kutiju prizemlja neka stave što žele - dodaje Jurčić.
Ponosan je i na to što su prvi put u njegovom atelijeru sami radili light design. Nisu željeli šareni light spektakl, nego nešto efemerno i opušteno.
Završetak zgrade, kaže, doživio je dosta emotivno, kako da mu se rodilo dijete, što je osjetio nakon što je nakon četiri godine projekt konačno realiziran.
Korisnici će svoje radno mjesto u ovom objektu moći zakupiti na recepciji ili putem interneta, te će ih na stolu dočekati svi potrebni priključci i brza veza. Površina zgrade je oko 150 četvornih metara radnog i kreativnog prostora.
Investicija, čiji je nositelj Istarska razvojna agencija, iznosi 3,6 milijuna eura, od kojih je 2,4 milijuna osigurano iz Europskog fonda za regionalni razvoj, a 305.000 eura od Ministarstva regionalnog razvoja i fondova Europske unije.