Toni Franović

‘U koprivničkoj sinagogi u kojoj su se vjenčali moji baka i djed napravio sam novu instalaciju‘

Instalacija

 Toni Franović
Objašnjava da je važan moment u cijeloj priči bio tekst pod naslovom ‘Vrt plavog lotosa‘ koji je napisao njegov nećak

Koprivnička sinagoga dobila je posve novi gotovo new ageovski izgled, a iza te nevjerojatne transformacije stoji slikar Toni Franović. Nadahnut vlastitim vrtom u Legradu gdje već više godina živi i stvara, Franović je osmislio ambijentalnu instalaciju od tkanine i trstike u kojoj je spojio židovsku i podravsku tradiciju. Taj svoj novi rad Franović je posvetio Ivanu Ladislavu Galeti koji mu je bio mentor.

Franović objašnjava da je važan moment u cijeloj priči bio tekst pod naslovom "Vrt plavog lotosa", po kojem je i navao instalaciju, a koji je napisao njegov nećak pod dojmom vrta u Legradu, pomalo tropskog izgleda. "Za mene je to bila odskočna daska u nešto drugo. Postoji jedna nota psihodelične izmještenosti u tom tekstu". Samom prostoru je pristupio ne kao sinagogi, naglašava, već kao jednom univerzalnom praznom prostoru. Razmišljajući kako ispuniti hladnu betonsku ljušturu nekadašnje sinagoge namjera mu je bila dati toplinu prostoru. Vodio se, kaže, po logici prostora kao uostalom u svim interijerima koje sam do sada radio. Rezultat je ambijent koji je nabijen višeznačnom simbolikom, iako se, priznaje Franović, htio odmaknuti od židovskih simbola. "Ta trstika koju koristim je prolaz kroz moj vrt, ali je i referenca na More trske (Yam Suph). To povezuje tropski moment vrta i povijesni moment kada je Mojsije prešao Crveno more. Ne mogu zanijekati tu biblijsku dimenziju".

image

Instalacija

Toni Franović

Instalacijom je htio, kaže, prije svega postići snažan osjećaj pri prolasku kroz prostor. Iskoristio je 400 metara kvadratnih žutice koju je zatim parao: "Svako to paranje je ritualno samožrtvovanje kojim se simbolično tuguje za mrtvima". Istovremeno, stvorio je polutransparentne paravane koji komuniciraju s trskom koja je svuda po zidovima. "Kada se prolazi ima se dojam trostrukog paravana. Iz jednog broda gledaš u drugi kroz vertikalne rese od tkanine. Kao da prolaziš kroz tršćak. Sve djeluje dosta toplo. Važno mi je bilo postići eleganciju u vertikali i taj jedan topli moment. Kao kad ti netko zagrmi glasom, a onda te toplo zagrli".

Likovna kritičarka Iva Körbler ističe kako je pred nama do sada najkompleksniji umjetnički ambijent Tonija Franovića, a posvećen je totalnoj transformaciji prostora koprivničke sinagoge na jednu razinu više (duhovne) stvarnosti. "U svojem konceptu umjetnik nimalo ne odstupa od tradicionalnih postavki židovstva, iako bi neupućene moglo zbuniti prisustvo tkanine, prirode i bilja u prostoru sinagoge. Ambijent, naime, funkcionira prilagođen znanju, kulturološko-vjerskom iskustvu i emocijama promatrača/posjetitelja, i na taj se način u svojim fragmentima otkriva s različitim slojevima značenja i simbolima".

Autorica predgovora podsjeća da je u koprivničkoj sinagogi do pred koje desetljeće bila šivaona (poduzeće Pomka), ali i na poveznicu tog mjesta s poviješću umjetnikove obitelji. Baka i djed Tonija Franovića 1939. godine vjenčali su se u ovoj sinagogi i cijeli su život "bili u tekstilu" (šnajderaj, butik). "Tkanina je važna u židovskoj vjeri, prisutna je u raznim ceremonijama, a integralni je dio sinagoge kao parohet, odnosno, zavjesa iza koje se u ormaru čuva Tora i ostali sveti spisi", tumači autorica te dodaje kako umjetnik, međutim, radi specifičnu preobrazbu paroheta, na tragu pučke lokalne tradicije, ali i ideje tzv. siromašne umjetnosti pa čak i Fluxusa.

image

Toni Franović, imanje u Legradu

Romina Peritz

"Na prvi pogled potpuna kreativna sloboda u stvaranju ovog ambijenta zapravo je samo slučajna i prividna jer iza nje postoji strogi red i čvrsti koncept. Prihvaćajući nadrealistički koncept umjetnosti kao "čudesnog putovanja" (Breton), Toni Franović istovremeno se povezuje i s umjetnikom Ivanom Ladislavom Galetom kojemu je posvećena ova izložba, i koji je upravo u svojem izvornom fluxusovskom dijelu utjecao na Franovića (doslovno i metaforičko putovanje putem umjetnosti)".

Netko će, kako zaključuje, u Franovićevu "Vrtu plavog lotosa" vidjeti autentičan fluxusovski čin (sjedinjavanje umjetnosti i života), netko kulturološko-etnografski ambijent prilagođen Podravini i gnijezdu umjetnikovih predaka, netko će prepoznati jezik mojsijevskog bunta, a netko idealno mjesto za početak meditacije o ideji prisutnosti božanskoga u današnjem trenutku svijeta.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. svibanj 2022 17:04