Paola Orlić ima poseban odjevni stil, koji mi je uvijek bio zanimljiv jer je pomalo mističan. Magistrica je povijesti umjetnosti, festivalska producentica i kustosica. U ovo doba godine kao producentica Animafesta i kustosica radi na novom izdanju festivala koji će se održati u lipnju. To znači da je, uz striktno organizacijske festivalske poslove, kuratorica nekoliko postava, a među njima je i velika grupna izložba "Behind the scenes", koja ove godine slavi svoju prvu petoljetku i na kojoj će izlagati više od 50 autora iz cijelog svijeta.
U pripremi ima i nekoliko projekata koje kao nezavisna kustosica postavlja nevezano uz taj festival. Poznata kao prava festivalska profesionalka, sve do Animafesta, na kojem radi već gotovo desetljeće, svoje je bogato iskustvo prethodno stjecala na Jewish Film Festivalu - Festivalu tolerancije Zagreb, Motovun Film Festivalu, kao glavna producentica Međunarodnog festivala fotografije Organ vida - Zagreb do njegova 10. izdanja te kao producentica velikog obljetničkog 25. izdanja Sa(n)jam knjige u Istri.
Živi na relaciji Zagreb - Pula. Njezin su dom podjednako i maleno zagrebačko gnijezdo u centru grada, gdje smo ju posjetili, i lijep i velik reprezentativni prostor austrougarske vile s divnim vrtom u Puli u kojem je odrasla.
KAKO BI OPISALA SVOJ DOM?
"Možda bi najtočniji odgovor bio: kofer. Onaj u koji stane sve najnužnije. Moglo bi se reći da tako živim otkako sam se vratila s poslijediplomskog studija u SAD-u. Posljednjih 15 godina kao freelancer u kulturi uvijek sam negdje ili u prolazu ili ‘na pola puta‘. U koordinatnom sustavu između točke A i točke B. U prijevodu - između Zagreba i Pule. Nerijetko i negdje po svijetu, po festivalima, žirijima, izložbama, koncertima..."
NAJDRAŽI DIZAJNERSKI PREDMET U STANU?
"Na pamet mi pada jedna omiljena haljina, kreacija naše prerano preminule genijalke Ivane Popović, koju nisam doživljavala kao ‘dizajnersku‘ sve dok mi nedavno nije ponuđeno da ju prodam za nemalu svotu, što ne bih nikad učinila."
POSEBNA FOTKA NA ZIDU?
"Fotografija iz Bruxellesa 2012. uhvaćena objektivnom Igora Zirojevića u trenutku kad prolazim kroz prostor dok dva zidna sata pokazuju različito vrijeme. Bila je to godina jedne divne rezidencije u belgijskom Foamu i predavačkog iskustva na umjetničkoj akademiji u Haagu, gdje sam se bavila specifičnom temom - ikonografijom i poviješću karata za tarot. I danas mislim da je upravo u tom razmaku od par minuta konzerviran jedan neobičan i meni drag trenutak u kojem se svašta uzbudljivo događalo u mojem životu."
KAKVE SU OVE ZLATNE TAROT-KARTE?
"To su karte iz špila Visconti-Sforza, izrađene prema sačuvanim originalima koji se danas čuvaju u nekoliko muzeja, knjižnica i privatnih kolekcija. Do njih su karte tzv. Mantegna tarota, koje nisu njegovih ruku djelo, nego drugog umjetnika, bliskog ferrarskom krugu vezanom za astrološki fresko ciklus u Palači Schifanoia, što je tema na kojoj sam nekoć davno magistrirala."
ŠTO JE OBAVEZNO U TVOJEM HLADNJAKU?
"S obzirom na leteći život na dvije adrese u dva grada, u donjem dijelu hladnjaka jedino preživi kakva butelja prosecca. U frizeru su to paketići šparuga koje sam brala proteklih vikenda... Kojima smo se sada pogostile."
UŽITAK KOJEG SE NE BI ODREKLA?
"Neverbalne komunikacije sa svojim životinjicama, bijega u prirodu daleko od ljudi, slušanja cvrkuta ptičica, branja gljiva, bilja..."
NAJDRAŽE PUTOVANJE?
"U Kurdistan na sjeveru Iraka. Rijetko i dragocjeno iskustvo, koje sasvim sigurno ne bih nikad imala da se nisam, unatoč svim dobronamjernim ‘prijateljskim upozorenjima‘, oglušila na savjet da ne putujem u taj turbulentni dio svijeta i odazvala se pozivu međunarodnog filmskog festivala u Slemaniju. Premda sam tamo otišla u svojstvu predsjednice žirija za animirani film, to je putovanje donijelo mnogo više od profesionalnih susreta. Dobila sam rijetku mogućnost otkriti tu čudesnu zemlju u kojoj, unatoč svim bolima i strahotama, žive doista posebno srdačni, raspjevani i neposredni ljudi."
HRELIĆ VS. BRITANAC?
"Hrelić, uvijek! Evo tu imam herbarij koji sam kupila za pet kuna (smije se), a u njemu sam umjesto prešanih biljaka pronašla divne printove starih fotografija."
NAJDRAŽA ZGRADA U HRVATSKOJ?
"U umjetničkoj monografiji ‘Pula, grad interval‘ objavljivanoj od 2015. do 2019., u svakom dijelu pulske trilogije bavila sam se pojedinačnim pulskim zgradama kao egzemplarima arhitektonskog naslijeđa. Iako među njima u drugom dijelu obrađujem posebno mi dragu fantastičnu pulsku Poštu ili kupalište Stoja, intimno sam svakako najviše vezana za zgradu u kojoj sam odrasla i u kojoj i danas živim kada sam tamo. Riječ je jednoj austrougarskoj vili na Verudi projektiranoj za kapetana korvete k.u.k. grofa Maximilliana von Bissingena, ali u kojoj je u vihoru povijesnih mijena dom pronašlo i nekoliko drugih istaknutih obitelji, koje su u njezine prostore jasno utisnuli svoje tragove."
NAJVIŠE VOLIŠ SKUHATI?
"Sve što sama uberem u šumi - gljive, šparuge, divlje bilje, a nekoliko puta na godinu i konkule, male školjke koje sama iskopam iz pijeska za vrijeme oseke, a onda ih pripremam na buzaru. Ništa nije draže od kuhanja onoga što sam ubereš."
KOJI JE TVOJ STILSKI ZAŠTITNI ZNAK?
"Moji bi ti najbliži prijatelji rekli: starinski izgled i punđa ili, kako bi moja majka rekla, ‘stil časne sestre‘. (Smije se, op. a.) Premda o vlastitom odijevanju posebno ne razmišljam, evidentno inkliniram svojevrsnom retru uz ‘novije‘ komade. Svejedno, nije tajna da izričito ne volim jeans, a da oduvijek volim i nosim odjeću koja je krojena baš za mene ili koju sam pronašla negdje na nekom buvljaku. Dakle, obožavam stare ormare, antikvarijate i second hand shopove, a to znači odjeću sa slojevima ‘povijesti‘ koja se ne čita samo kroz specifičan kroj, tkaninu i uzorak nego i prigodu za koju je odjevni predmet bio šivan onda, katkad i neku ‘osobnost‘ koja je to trebala odjenuti."
OVA SREBRNA OGRLICA DOISTA JE POSEBNA...
"Istina, brižno čuvam srcu najdraže darove nekih posebnih ljudi, poput ovog. Riječ je o starinskom srebrnom remenu koji mi je naša velika umjetnica, nedavno preminula Jagoda Buić poklonila prije mnogo godina. Omotan njezinom rukom dvaput oko mojeg vrata, taj je remen od tada promijenio prvotnu svrhu i postao moja omiljena ogrlica za svečane prilike."
GLAZBA KOJU SLUŠAŠ DOMA?
"Iako sam cijelu mladost pohađala dvije škole - osnovnu i srednju glazbenu, u kojoj sam maturirala kao instrumentalist klavirist, paralelno pohađajući i onu zahtjevnu jezičnu gimnaziju, ne mogu zanijekati onaj poznati pulski rebeliozni moment koji je poslije vježbanja Bachovih fuga morao biti ‘odrađen‘ kao svojevrstan ‘korektiv‘. Tako se kod mene u glazbenoj podlozi miješa puno toga, od punka i noisea do Fabrizia di Andrea i francuskih šansonijera... Ipak, u posljednje vrijeme sve više inkliniram tišini ili cvrkutu ptica."
MNOGO PUTUJEŠ. IMAŠ LI U STANU PREDMETE S PUTOVANJA?
"Evo, ova glava bika - uvjerena sam da je baš mene čekala da ju pokupim jednog uzavrelog srpnja usred Nevesinjskog polja na road tripu od Pule do Kosova, gdje sam bila pozvana u žiri jednog filmskog festivala. Sjećam se kako sam oduševljeno gledala pejzaže s razasutim stećcima u okolini Mostara, po kojima nas je vodila moja prijateljica Lejla, kad li sam u daljini spazila jedan rog pa rekla Igoru da zakoči kako bih ga pokupila za svoj biodinamički vrt. Dok je Lejla molila da ne izlazim na zvizdan usred hercegovačkog kamenjara jer je to mogla biti zmija, ja sam znala da će to biti netko tko me dugo čeka - i doista, umjesto jednog roga, podigla sam ovu lijepu bijelu glavu bika s rogovima koju sam onda ukrcala u prtljažnik i poslije, preko Makedonije, Taurusa dovela k sebi u Hrvatsku."
PROŠLI VIKEND SI IMALA OBLJETNIČKI 50. ROĐENDAN...
"Nakon što sam prošle godine uz jubilarni 50. Animafest uspješno radila na izdanju monografije i dokumentarnom filmu te realizaciji velike retrospektivne izložbe u MSU-u, mislim da sam iscrpila obljetničke ambicije za neko vrijeme. Ipak, ne smijem zanemariti svoj veliki, okrugli rođendan. Njega sam, kao i uvijek, sa svojim najboljom, najstarijom ujedno i ‘najmlađom u srcu‘ prijateljicom Vlatkom Kolarović zajedno proslavila višekratno kao podsjetnik da ne propustimo niti jednu priliku za slavlje ‘završetka naše najranije i početka rane mladosti‘."
ŠTO TE NA ANIMAFESTU OVE GODINE POSEBNO VESELI?
"Jednom se specijalnom programu veselim više nego ičemu drugom, a to je onaj vezan za dolazak velikog Williama Kentridgea u Zagreb. Njegova pojava na Animafestu bit će doista izuzetno rijetka prilika, a meni kao kustosici i nevjerojatna čast kurirati mu izložbu. Nedavno smo se upoznali u Italiji, kada smo, nakon njegova gostovanja u Veneciji, zajedno otišli razgledavati Tiepola u Udinama i kada je on, mimo svih svojih i po više godina unaprijed dogovorenih rasporeda gostovanja, napravio iznimku i odlučio doći k nama u Zagreb."
