UNESCO je donio popis oštećene ili uništene baštine tijekom potresa u Turskoj i Siriji, a među njima je, nažalost, i Nacionalni muzej u Alepu. Riječ je o muzeju koji su zajedno gradili hrvatski arhitekti Zdravko Bregovac, autor hotela Ambasador i vile Ive Robića u Opatiji, te Vjenceslav Richter, inače autor i Predsjedničkih dvora na Pantovčaku. Smatra se jednim od najvažnijih radova arhitekata s ovog područja izvan zemalja bivše Jugoslavije. Po nekim procjenama, u Alepu je već tijekom sukoba bilo uništeno više od 60 posto povijesne jezgre koja je upisana na listu svjetske baštine UNESCO-a. A muzej je bio u relativno dobrom stanju, kako se naknadno pokazalo, no potres ga je oštetio.
Oštećeni su, kako su, dakle, izvijestili, Nacionalni muzej u Alepu, važno djelo iz povijesti arhitekture koje su podignuli Richter i Bregovac, te umjetnine koje se u njemu nalaze, no nije još poznato do koje mjere. Priča iz biografije dvojice arhitekata govori sljedeće: prvu su nagradu osvojili na međunarodnom natječaju za Nacionalni muzej u Alepu 1956. godine, a pet godina kasnije Zdravko Bregovac je na natječaju za Nacionalni kuvajtski muzej osvojio drugo mjesto. Nacionalni muzej u Alepu izgrađen je nakon niza godina čekanja, a temeljem javnog natječaja iz 1975. godine po Bregovčevu i Richterovu pobjedničkom projektu. Nalazi se u samom centru Alepa i fotografije iz proteklih godina pokazivale su kako su vrijedne umjetnine zaštićene vrećama pijeska. Na zelenom je trgu, a sastoji se od dva dijela, manje i veće zgrade.
Projekt se spominje uz biografije jednog i drugog arhitekta. U knjizi o Bregovcu (izdavač je UPI2M) piše kako su za uvjete natječaja saznali tek nekoliko dana prije isteka samog natječaja, pa su radili danonoćno. Bilježi se i trenutak koji prepričava Ivana Nikšić Olujić, da kada su trebali predati nacrt na zagrebačkom aerodromu, nisu imali potrebne devize za predaju pošiljke. Njihov kolega iz umjetničke grupe EXAT 51 Ivan Picelj bio je taj koji se tada sjetio da u propozicijama natječaja stoji da se prijedlozi mogu predati i sirijskom veleposlanstvu koje se nalazilo u Beogradu, što su i učinili. Ubrzo je stigao brzojav iz kojeg su saznali da su osvojili prvu nagradu. Potom je projekt bio zamalo izgubljen u ambasadi, što su arhitekti saznali tek kasnije. Kustosica koja vodi Zbirku Richter, Vesna Meštrić, rekla nam je: "Po žigu u Richterovoj putovnici vidjeli smo da je bio osobno u Siriji i nadzirao projekt".
Razgovarali smo još tijekom žestokih sukoba s teoretičarem Sašom Šimpragom. On je 2015. godine izrazio zabrinutost za ovaj muzej. Tom nam je prilikom ispričao kako je zgrada "naknadno dobila portal na ulazu u koji su uklopljeni dijelovi s reprezentativnog ulaza s nalazišta iz Tel Halafa na sirijsko-turskoj granici". Isto se moglo pročitati u tekstu koji je donio Wall Street Journal, a koji se bavio kustosima koji brinu o tome da se očuva vrijedno nasljeđe. Kada je pisan članak, neki su od kustosa i čuvara s obiteljima tada živjeli u muzejima.
Pisali smo prije tri godine o istraživanju arhitektica Marine Smokvine i Mojce Smode Cvitanović, o radu arhitekata iz ovog područja, većinom u Aziji i Africi. Kako je pisalo u tamošnjoj štampi: "Više od četiri tisuće radnika iz 18 hrvatskih građevinskih poduzeća izvode radove u 23 zemlje širom svijeta. Prema visini deviznog priliva 89,965.540 američkih dolara, koliko je ugovoreno radova, građevinari iz Hrvatske konkuriraju deviznom prilivu od turističkih usluga". Članak je 1966. objavljen u publikaciji Građevinski pregled, a bavi se gospodarskim uspjehom ostvarenim uglavnom u zemljama koje su s Jugoslavijom bile dio pokreta nesvrstanih. Kako su rekle ove arhitektice za Jutarnji: "Nacionalni muzej u Alepu arhitekata Bregovca i Richtera, prvonagrađeno arhitektonsko rješenje i dugo vremena smatran neizvedenom građevinom - realizirano je djelo. Štoviše, artefakti koji se tamo čuvaju od neprocjenjive su civilizacijske vrijednosti".
Obojica arhitekata imaju, inače, zanimljive biografije. O Richteru je, kada je umro, Vera Horvat-Pintarić zapisala: "Imao je tipično europsku biografiju u koju se upleću i nacizam i komunizam. Gestapo ga je optuživao da je komunist, a kad je slučajno izbjegao smrt, komunisti su ga optuživali da je bio agent Gestapoa u logoru. Izvukao se jer je dan i noć igrao šah sa samim sobom, i zato ga nisu slomili". Richter je u zatvoru bio pet puta, jednom je čak bio osuđen za ubojstvo koje nije počinio.
Richter se bavio i utopijskom arhitekturom. Kako je pisao: "Zigurati bi se polagano okretali oko svoje vertikalne osi, i to različitim brzinama. Stanovnici takvog grada budili bi se u odnosu na strane svijeta uvijek u različitim smjerovima, a isto tako u odnosu na svoja susjedstva". Uz zigurate, radio je projekte za višemilijunski grad Heliopolis, u kojemu bi stanovnici paralelno radili i stanovali pa tako ne bi trošili vrijeme na putovanja. Predložio je naseljavanje na samoj Savi, na umjetno izgrađenim otocima, podjelu kruga na 512 stupnjeva; bio je uvjeren da će ova njegova teza jednoga dana biti prihvaćena, kao što je vjerovao da projekt sinturbanizma rješava krizne situacije suvremenog grada. Paralelno je, dakle, radio konkretne projekte, Predsjedničke dvore (Vilu Zagorje) u Zagrebu s Kazimirom Ostrogovićem po narudžbi tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova Steve Krajačića koji je Titu želio podići "vilu nad vilama" za boravak u Zagrebu. Od konkretnih, izvedenih projekata, pak, u široj je javnosti najpoznatija Vila Zagorje. Na natječaju je odnio pobjedu za vilu konceptom "bele hiže"; u unutrašnjosti je jasno bio vidljiv koncept za koji se zalagao - sinteza arhitekture, dizajna i likovnosti. Kasnije je prepričavao: "Došao je jedan dužnosnik Luketić i rekao nam: ‘Nećete biti uhapšeni‘". To je bio znak da je Tito bio zadovoljan. Podsjetimo da je, nažalost, Ostrogović umro tijekom rada na vili, u 58. godini.
Richterov je jedan od najuspješnijih međunarodnih paviljona za EXPO u Bruxellesu 1958. godine, koji je posjetilo preko 40 milijuna ljudi i dobio je međunarodne nagrade. Iza sebe je ostavio zbirku svojih umjetnina, koja se nalazi na zagrebačkom Vrhovcu. Povodom stote obljetnice Richterova rođenja, rođen je 1917. u Donjoj Drenovi pored Zagreba, kustosica Muzeja suvremene umjetnosti Vesna Meštrić, s nizom suradnika na pojedinim područjima, priredila je retrospektivu pod nazivom "Buntovnik s vizijom", kao parafrazu poznatog filma. Suprugu Nadu, inače glumicu, upoznao je u ateljeu Ivana Picelja. Znali su, po sjećanju suvremenika, priređivati sjajne zabave na Vrhovcu. Richterovi radovi nalaze se u nekim od najpoznatijih muzeja svijeta, primjerice, u njujorškoj MoMA-i, Tate Galeriji u Londonu i Smithsonian muzeju u Washingtonu. Struka ga je znala prepoznati, dobio je zlatnu medalju na 13. trijenalu u Milanu, nagradu za skulpturu na 11. bijenalu u São Paolu, a izlagao je i na Venecijanskom bijenalu. Za prijatelje je bio Riža, djed Čeh bio je stolar, otac i majka učitelji. U mladosti je bio i hvaljeni sportaš, išao je na Olimpijske igre u Berlinu 1936. godine. Manje je poznato da je upravo on potpisao npr. Tvornicu Saponija u Osijeku koja je uništena 90-ih, pa knjižaru Ljevak, Galeriju Forum, KIC, Croatia Records...
Richter je autor i nekoliko važnijih nacionalnih paviljona kojima se predstavljala Jugoslavija, no najpoznatiji je onaj u Bruxellesu, na jednom od inače najvažnijih poslijeratnih EXPO-a. Danas je u tom paviljonu katolička škola za djevojčice. Iako je konkurencija bila velika, Richterov su paviljon hvalili Le Monde, Observer, New York Times, Time, Domus...
Prema izvještaju, tijekom potresa u Alepu srušio se zapadni toranj, dok je nekoliko građevina u poprilično teškom stanju. Stradali su i stari mlin, kupola džamije Ayubi, oštećen je i ulaz u dvorac, kraljevska obrambena kula.
Osim toga, važni su za povijest čovječanstva, a nedaleko su od epicentra Göbekli Tepe, mjesto najstarijih poznatih megalita na svijetu, Nemrut Dağ, hram-grobnica, koji datira u prvo stoljeće prije Krista, no još se čeka izvješće UNESCO-a o stanju u kojemu se nalaze. Stradali su i dvorac Gaziantep u Turskoj, bizantska utvrda iz Hetitskog Carstva podignuta oko 1300. godine prije Krista. UNESCO sada radi na procjeni šteta i stabilizaciji objekata.