Vinkovci odnedavno imaju novu gradsku atrakciju – umjetničku galeriju u crvenoj telefonskoj govornici koja je u taj grad stigla iz Velike Britanije još krajem devedesetih. U toj "najmanjoj galeriji na svijetu" kako je neki već zovu, inaugurirana je ovih dana izložba-instalacija "Halo, Orion!" Marka Šošića.
"Prvenstveno je ideja bila da se umjetnost iz zatvorenih klasičnih prostora prenese u javni prostor", kaže Zoran Šimunović, idejni začetnik projekta, inače umjetnik i voditelj galerije "Slavko Kopač" pri Gradskom muzeju Vinkovci koji stoji iza ove inicijative.
"Javni prostor kao takav ima znatnu ulogu u kreiranju društvenog života pa u ovom slučaju kreiranju kulturnog života. Namjera je da se ovim pristupom umjetnost ‘prisilno‘ stavi u fokus građana i da njena konzumacija postane dio svakodnevnog života. Htjeli oni to ili ne. I to se činilo kao dobra ideja".
Upravo je za to, ističe, poslužila mala telefonska govornica smještena u samoj srži grada.
"Ona funkcionira kao i svaki drugi galerijski prostor. Prostor u kojem možete boraviti. Prostor koji izaziva reakciju i interakciju. Prostor koji budi emocije. Naprosto je ovaj projekt bio pun pogodak. Glavni cilj jest da približimo umjetnost svim građanima na nesvjesnoj razini, a to može imati nekoliko važnih doprinosa društvu na dugoročnoj razini. U konačnici, umjetnost je sredstvo obrazovanja i u ovom slučaju ona je platforma za učenje i poticanje kreativnosti koja kod promatrača osnažuje emocionalnu inteligenciju".
Šošićeva izložba otvorena je na prvi dan proljeća koje se, kako se navodi u konceptu, poklapa s početkom vučedolske nove godine, kada se sazviježđe Oriona više ne vidi na noćnom nebu, jer on zalazi za horizont prije nego padne noć.
Prema riječima samog umjetnika počeci brojnih ciklusa počinju upravo proljećem, i osobni i javni i zajednički, to je vrijeme obnove i transformacije, vrijeme Uskrsa i buđenja prirode i životnih sokova te se ovom umjetničkom akcijom – ukazuje na taj trenutak nužnosti odbacivanja starog i potrošenog te ponovnog buđenja i preporoda. Šošić polazi od samoga sebe, kao pojedinca, "jer vrijeme je proljetnih spremanja i novih aspiracija".
Govornicu je na bridovima konstrukcije okitio cvjetnim vijencima, njezine vanjske plohe gusto prekrio je umjetnim brilijantima, stakla su zatamnjena modrom folijom kako bi se u večernjim satima dobio dojam noćnog neba, a tijekom trajanja izložbe svim posjetiteljima galerije nude se flajeri-razglednice, s motivima autorovih akvarela cvijeća, koje su "poticaj i za tu vrstu sada već marginaliziranog načina komunikacije i pokazivanja pažnje".
A na ideju o galeriji u govornici Zoran Šimunović došao je, kako tumači, među ostalim i iz praktičnih razloga. Naime Galerija likovnih umjetnosti "Slavko Kopač" je zatvorena zbog ozbiljnih statičkih problema te su je zbog sigurnosti građe, ali i posjetitelja i prolaznika morali zatvoriti.
No, na svu sreću, priča kustos, uz pomoć Ministarstva kulture i medija RH i Grada Vinkovaca kroz program Nacionalnog plana za oporavak i otpornost za Energetsku obnovu osigurali su sredstva i ove se godine kreće sa sveobuhvatnom obnove zgrade galerije koja će se temeljiti na već izrađenom konzervatorsko-restauratorskom elaboratu.
Kako je uopće britanska telefonska govornica stigla u Vinkovce?
"Britanska govornica stigla je u Vinkovce 1998. godine na inicijativu ‘‘vinkovačkog Engleza‘ Stephena Marka Gaunta, a dopremila ju je velška humanitarna organizacija C.A.R.E. (Croatian Aid&ReliefExpedition) koja je nekoliko godina od ratne 1991. u Vinkovce dopremala humanitarnu pomoć. Danas 26 godina od toga postala je jedan od najprepoznatljivih simbola grada Vinkovaca".
Cijeli koncept galerije u govornici započet je prošle godine s izložbom slikara Dubravka Sertića. Sam opus crteža "Glasnici" koji su tom prilikom predstavljeni, tumači Zoran Šimunović, nastali su upravo u tom parku i vezani su isključivo za njega. "Stoga je on bio savršen za pokrenuti ovu jedinstvenu priču".
U početku se, priznaje, bojao pristupiti umjetnicima s prijedlogom da izlažu u govornici.
"Kada radite ovakav projekt ili sličan i koji je prvenstveno vizija vašoj glavi, teško je uvjeriti nekoga drugoga da se upusti u realizaciju, pogotovo u samim začecima. Stoga vam je potrebna osoba spremna na izazove. U ovom slučaju kada je iza vas institucija kao što je muzej pa i Ministarstvo kulture i medija onda je sve i lakše.
Ali u konačnici kada završite uspješno samo nebo je granica", zaključuje Šimunović.