Queer Zagreb ove godine slavi dvadeset godina. Razgovaramo s osnivačem Zvonimirom Dobrovićem, koji priprema bogat program, predviđeno je čak stotinu događanja, među njima suradnja i sa znamenitim londonskim muzejem.
• Što očekujete od suradnje s British Museumom?
- Britanski muzej već je surađivao s nama na organiziranju izložbe Shunge - japanskih erotskih drvoreza prije nekoliko godina, koja je bila jedna od posjećenijih izložbi u HDLU, jer su radovi nekih od najvećih japanskih majstora, poput Hokusaija, Utamara i Harunobua, bili prvi put javno pokazani u Hrvatskoj. Nakon te uspješne suradnje pokrenuli smo razgovore s British Museumom kako bi neka od svojih iskustava predstavljanja toliko bogate građe kojom raspolažu, prenijeli kustosima i muzejima u Hrvatskoj. Tako je nastala suradnja zasad pod radnim nazivom 'tragovima drugih', a naslanja se na program koji je prije nekoliko godina pokrenuo British Museum, a posvetio ga je predstavljanju dijela svog fundusa iz perspektive queer umjetnosti. Taj je program izazvao veliko zanimanje u Velikoj Britaniji i gostovao u mnogim muzejima diljem zemlje. Sustavnom edukacijom i suradnjom s domaćim muzejima i kustosima, a pod vodstvom stručnjaka iz Britanskog muzeja, nadamo se da će ova iskustva dovesti do refleksije o bogatima fundusima naših muzeja koji će naići na nova čitanja i postave koji uključuju dosad nevidljive kutove gledišta.
• Jedna je od tema i etno queer, pišete kako istražujete na koji se način pojavljuje queer u domaćoj baštini i u mitovima. Pa, kako se pojavljuje, što ste istražili dosad?
- Programe sam uvijek pokušavao graditi oko neke teme i fokusa interesa da bi se tako moglo možda lakše otkrivati što sve queer može biti i kako se sve može prepoznavati, jer razne okolnosti čine ga ponekad više ili manje nevidljivim, a što je onda uvijek povezano i s društvenom klimom. Stoga mi se činilo negdje i posve logičnim da obljetnički Queer Zagreb bude dijelom posvećen tradiciji, onome što nam je svima poznato i blisko, ali što možda nedovoljno propitujemo i uzimamo zdravo za gotovo. Svaka baština je narodska i puna života, uronjena u iskustvo, u stvarnost, jer je nastala od ljudi i može se očekivati da je upravo zato i prepuna i queera, makar to naoko bilo nevidljivo. Suradnja s institucijama koje su posvećene našoj baštini temelji se na mapiranju onog možda začudnog i drukčijeg od normativnog u narodnim plesovima, napjevima, nošnji, glazbi. U planu nam je predstavljanje tijeka istraživanja u svibnju, a izvedbenog programa, utemeljenog na istraženom, organiziramo u suradnji s Ansamblom Lado u drugoj polovici godine.
• Počeli ste prije dvadeset godina. Koliko se promijenila percepcija prema temi queera u posljednja dva desetljeća?
- Neke od tema s kojima smo počeli razmišljati o queeru u Hrvatskoj u kojoj se art rijetko na taj način promatrao su bile postsocijalistički queer identitet, heteronormativnost djetinjstva, topografija zločina, privatnost kao pravo i obaveza, a zapravo smo govorili o margini kao umjetničkom području koje se želi izraziti, predstaviti, preuzeti diskurs o sebi. Pritom ne smijemo zaboraviti da su prva izdanja Queer Zagreba bila održavana pod policijskom zaštitom ispred kazališta i kina, to su prizori koje je danas možda nekima teško zamisliti, kao što je danas teško i zamisliti da queer filmova nije bilo samo tako u programima filmskih festivala ili kina, da smo s queerom u književnosti u domaćim prijevodima zapeli na insinuacijama ili campu Oscara Wildea ili Thomasa Manna, sve je bilo puno nevidljivije i naši su se identiteti gradili na fragmentima. Danas je sve mnogo dostupnije i prisutnije, ali to znači da je važno ići dalje u potragama za marginama, jer to su novi i suvremeni queer prostori koji nas čekaju.
• Pokrenuli ste i akciju Povijest političkog performansa. Možete li reći nešto više o tome?
- Još 2017. pokrenuo sam projekt istraživanja povijesti političkog performansa i napravio tada prvu izložbu na tu temu s dvadesetak radova u SC-u. Tema mi je odmah bila vrlo intrigantna, a i shvatio sam da sam i sam proteklih dvadesetak godina producirao brojne performanse koji bi pripadali toj domeni. Istraživanje sam htio nastaviti s ciljem da se napravi online baza političkih performansa, i u suradnji s Josipom Bubaš, Darkom Šimičićem i Karlom Pudar te Suzanom Marjanić ta baza danas broji osamdesetak projekata, a želja mi je da se nastavi širiti. Mislim da će tu na kraju biti nekoliko stotina radova. Čim postoji takva sistematizirana građa, odmah je lakše raditi na daljnjem gledanju i traženju niti koje povezuju određeno vrijeme ili umjetnike. Stoga sam pozvao Karlu Pudar da kurira izložbu koja bi se bavila akcijama i happeninzima i ta izložba se upravo održava u Laubi pod nazivom 'Ovo nije moj svijet'. U budućnosti planiram raditi još izložbi koje će iz nekih drugih perspektiva promatrati građu koju prikupljamo u bazi pa je tako sljedeća u planu izložba koja bi u fokusu imala feministički performans, o kojoj tek razgovaram s potencijalnim suradnicama.
Ono što je odlično ispalo s bazom koja se svaki mjesec nadopunjuje jest da ona postaje početna točka za razna istraživanja performansa kroz prizmu aktivističke i umjetničke linije i točaka njihovih susreta. Ovaj projekt koji traje i sam je u neku ruku performans u trajanju, iscrtava i naglašava razvoj snažnog mirovnjačkog i ljudskopravaškog pokreta, pojavljivanje queer pokreta i njegov jasan razvoj u današnju borbu za trans prava, inicijativu za obranu javnih prostora, slobode medija, kontinuiranu borbu za ženska i manjinska prava te recentniji otpor neokonzervativizmu i populizmu. Na kraju planiram uobličiti tu građu u knjigu.
• Najavili ste i akciju u sklopu koje će Igor Zanzerović izvesti performans. Taj je pulski umjetnik stajao zagrljen prije nekoliko mjeseci s beogradskom performericom Natašom Milojević u centru Beograda 24 sata, što je izazvalo puno pozornosti. Koji će performans izvesti u sklopu Domina?
- Igor Zenzerović zapravo je 'Zagrljaj' izveo prvi put u Zagrebu na Noći performansa u okviru Perforacija prošle godine u srpnju na Cvjetnom trgu. Taj je performans razvijen u razvojnom i mentorskom laboratoriju koji nudimo umjetnicima koji su dio Noći performansa, a vodila ga je Nataša Rajković. S Igorom smo dogovorili da će za Queer Zagreb ponoviti performans na istom mjestu, ali da će u zagrljaju 24 sata biti s muškim performerom. To je prilično zahtjevan performans fizički, kao što se može i pretpostaviti, i u prošlom je izdanju naišao na dobre reakcije publike, na podršku onome što su ljudi percipirali i sami projicirali dubinu odnosa, ljubav, romansu i što sve ne. Nadam se da to nije samo bilo rodno uvjetovana podrška i da će i muško-muški 24-satni zagrljaj naići na tu recepciju slučajnih prolaznika.
• Koji je performans u posljednjih 20 godina izazvao najviše reakcija publike i je li vas to iznenadilo?
- Uvrštavanje crkvenog protesta protiv jednog od prvih Queer Zagreba u naš program i predstavljanje protesta u javnosti i našoj programskoj knjižici te kustoski upisujući njihov 'rad' u Queer Zagreb nešto je o čemu mi i oni koji nisu najbolje pratili queer i danas znaju govoriti sa širokim osmijehom na licu. Ipak, šalu na stranu, teško mi je reći što je izazvalo najveću reakciju - ali mogu reći neke stvari koje su nam mijenjale paradigmu u javnosti. Objavljivanje Queer bajki, knjige 'Usmena povijest homoseksualnosti u Hrvatskoj' te kasnije predstava Anice Tomić i Jelene Kovačić prema toj knjizi, izložba 'Nacistički teror nad homoseksualcima od 1933. - 1945.', kampanja koju smo radili sa studijem Bruketa&Žinić '… i homofobi su ljudi', predstave Ive Dimcheva, Raimunda Hoghea, serija performansa 'O lijepa, o draga, o slatka slobodo' Brune Isakovića kad smo snažno istupili u borbi protiv zatiranja slobode govora u Hrvatskoj, koju je provodilo tadašnje Ministarstvo kulture.
• Kakve su reakcije na izlog koji uređujete već godinu?
- Izlog kao prostor za umjetničke intervencije i instalacije bila mi je spontana reakcija na zatvaranja tijekom pandemije kad sam razne zatvorene izloge u gradu počeo gledati kao na potencijalne prostore za umjetničke izvedbe. Ali onda sam osvijestio i da ured Domina također ima mali izlog na ulici koja je prilično prometna i time idealna za kreativan način komuniciranja s prolaznicima. Svaka dva mjeseca izlog dajemo nekoj umjetnici ili umjetniku da za njega osmisli instalaciju i dosad su to radile Jasmina Kosanović, Dunja Prostenik Niemčić i Apolonija Lučić, a sljedeću instalaciju priprema Iva Katalinčić. Sretan sam što mogu reći da nam je izlog postao odličan komunikacijski kanal, jer ljudi ulaze u ured, zanimaju se što radimo, čime se bavimo, čije su instalacije u izlogu, ulica postaje jednostavnom umjetničkom intervencijom u malom izlogu koji je manji od dva metra, životnija. U gradu i dalje ima mnogo napuštenih i zapuštenih prostora i mnoge ulice bi mnogo dobile da se makar ovakvim jednostavnim rješenjima intervenira u njih. Kao što su činili projekti Ilica ili Dizajn distrikt.