DRUGAČIJI OD DRUGIH

UGLEDNI GUARDIAN ODUŠEVLJEN IZLOŽBOM UMJETNOSTI TITOVE JUGOSLAVIJE: 'Zemlja koja više ne postoji, ali umjetnost koju je stvorila nastavlja odjekivati'

 Wikipedia
Kako primjećuje kritičar Guardiana Adrian Searle, Titova popularnost može se izmjeriti količinom smeća koje su mu na poklon neprestano slale tvornice i sindikati, udruženja i pojedinci

Najveća izložba ikad održana u Velikoj Britaniji na temu umjetnosti bivše SFRJ, "zemlje koja više ne postoji, ali umjetnost koju je proizvela nastavlja odjekivati", kako stoji u članku britanskog Guardiana, prikazuje različite umjetničke pojave i pravce od 60-ih do kraja 80-ih godina pod zajedničkim nazivom 'Spomenicima ne treba vjerovati'.

Umjetnost i film, tv-isječci pop glazbe, fotografije i zapisi performansa okupljeni ovom izložbom naizmjenično su nevini, bijesni, sarkastični, smiješni i kritični. Tu su i fotografije ranih radova danas svjetski slavne Marine Abramović, poput one koja prikazuje umjetnicu na performansu u Beogradu 1974. kako leži unutar goruće zvijezde petokrake. Tom prilikom onesvijestila se zbog nedostatka kisika i trebali su je spašavati kada joj je plamen došao do nogu.

Uvršten je i dugo godina zabranjen film Karpa Godine koji prikazuje pripadnike plesnog i pjesničkog kolektiva Pupilija Ferkeverk kako u duhu hipijevske ere uzimaju LSD.

Karpo Godina: Gratinirani mozak Pupilije Ferkeverk

Nasuprot njihovim motivima seksualne revolucije i slavlja golotinje, stoji Borghesia sa videom 'On' u kojem sado-mazo prizori sugeriraju viđenje seksualnosti kao pitanja kontrole i podčinjavanja.

Borghesia: On

No, Britance najviše intrigiraju izloženi darovi "doživotnog predsjedniku" Titu, nadrealni poput zubala pričvršćenog na ispolirano drveno podnožje (dar jugoslavenskog zubarskog udruženja), ili efemerni poput pepeljara. Tu je i stolna lampa u obliku srpa i čekića ili pak stalak u obliku partizana naslonjenog na stijenu. Kako primjećuje kritičar Guardiana Adrian Searle, Titova popularnost može se izmjeriti količinom smeća koje su mu na poklon neprestano slale tvornice i sindikati, udruženja i pojedinci, a mnogo toga čuva se sada u beogradskom Muzeju povijesti Jugoslavije.

NAJVEĆA IZLOŽBA UMJETNIKA EX YUGE U VELIKOJ BRITANIJI Odabrane su umjetnine, ali i coveri ploča, filmovi...

Od umjetnika, u prikazu su izdvojeni radovi Svena Stilinovića i Sanje Iveković iz 80-ih godina. "Komplikacije i kontradikcije jugoslavenske države, sa svojim relativnim slobodama i "utopijskim konzumerizmom", svojim nesvrstanim statusom između supersila Istoka i Zapada tijekom Hladnog rata, dokumentirane su ovdje kroz umjetnost koja je, koliko god često bila kritična spram statusa quo, imala svoju vrstu socijalističkog i revolucionarnog zanosa, kao produkt svog vremena", piše Searle.

Sanja Iveković: Osobni rezovi (1982)

Najjači umjetnički medij ove izložbe je film, smatra Guardianov kritičar koji pritom ističe "crni val" i filmske eksperimente Želimira Žilnika, kao i 'Plastičnog Isusa' Lazara Stojanovića. Ovaj 73-minutni film može se pogledati na izloženom monitoru, ali nažalost bez sjedalice što kvari doživljaj ove kombinacije prizora iz svakodnevnog života s različitim dokumentarnim snimkama, uključujući one iz kanona nacističke propagande (zbog čega je autor robijao tri godine a film je bio bunkeriran do 90-ih).

Lazar Stojanović: Plastični Isus (insert)

Izložena 'Edinburška izjava' Raše Todosijevića iz 1975. s propitivanjem tko doista zarađuje od umjetnosti (nizanjem svih dionika, od redara na izložbama do tv-spikera), i danas je aktualna, zakljućuje Guardanov kritičar.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
03. ožujak 2024 19:53