Da je Josip Broz bio strastveni kolekcionar umjetnina, pa čak i mecena, nije nepoznato, ali su trebale proći pune trideset četiri godine od Titove smrti da javnost sazna što se sve nalazilo u njegovoj zbirci umjetnina. Srbima, nakon godina prezira i omalovažavanja Tita kao povijesne ličnosti, ponovo se vraća zanimanje za bivšeg jugoslavenskog predsjednika čija imovina ni do danas nije do kraja poznata ni podijeljena, pa je u zadnje rvijeme otvoreno nekoliko izložbi u kojima je glavni lik Josip Broz.
Rana biografija
Posljednja je izložba “Umjetnost i vlast” (Galerija Matice srpske, Novi Sad), na kojoj je izloženo 45 pejzaža poznatih umjetnika s područja bivše zemlje, te deset mapa drvoreza iz kolekcije koju je Tito stvarao, kupujući umjetnine, uz brojne koje je dobio na poklon. Sve to umjetničko blago sada se čuva u Muzeju istorije Jugoslavije u Beogradu, a može na neki način biti i pokazatelj Titovog ukusa, koji je po nekima bio sklon kiču i promišljanju umjetnosti u službi stvaranja kulta ličnosti, a po drugima je prepoznao snagu umjetnosti i cijenio umjetničke slobode.
Kustosica iz Muzeja istorije Jugoslavije i autorica izložbe Ana Panić, međutim, kaže kako joj nije bila namjera pokazati Titov umjetnički ukus, što je volio, a što nije. Htjela je, ističe, kroz odabir motiva u pejzažima podsjetiti na mjesta koja su postala sinonim stvaranja mita o bivšem jugoslovenskom predsjedniku. Neodvojiv dio priče o pejzažima iz Titove zbirke čine pejzaži koji su planski predstavljali pažljivo odabrane trenutke iz rane biografije Josipa Broza i time sudjelovali u građenju njegovog kulta koji je bio jedan od legitimacijskih osnova režima. A te su trenutke i mjesta ovjekovječili neki od najvećih umjetnika s ovih prostora Gliha, Hegedušić, Šumanović...
Politička uloga
“Pejzaži iz zbirke Josipa Broza ilustriraju tokove jugoslovenske umjetnosti, ali promatrani iz jednog drugog aspekta, oni su odraz ideologije vlasti. Nisu samo nevini prikazi prirode i gradova, već imaju jasnu političko-propagandnu ulogu, zbog čega ih se veliki broj našao u Titovoj rezidenciji kao slika novog društva i povijesna potvrda nove Jugoslavije”, kaže autorica izložbe.
Oton Gliha: "Ogulin - Kula Klek" 1960.
Kako objašnjava, Titovi pejzaži imaju jasnu političku intenciju da vizualno argumentiraju legitimitet novog društvenog poretka kroz prikazivanje idealizirane stvarnosti - brojnim prikazima glavnih gradova i njihovih predgrađa koja će se tek razvijati u akcijama socijalističke izgradnje zemlje, idilični prikazi povijesnih mjesta, prirodnih ljepota, ali i velikih industrijskih postrojenja i drugih važnih lokaliteta u simboličkoj geografiji Titove vlasti.
Pijadina Lepoglava
Među izloženim radovima je i slika Moše Pijade na kojoj je naslikao Lepoglavu, u kojoj je zajedno robijao s Brozom. Reći će neki, koji bivšeg predsjednika vide kroz auerolu “mučenika”, da ta Pijadina slika želi Tita predstaviti kao kršćanskog sveca, koji je stradao zbog onoga za što se zalagao. Zatim, tu je i ulje Gabrijela Jurkića “Jajce”, nastalo daleko prije nego što je ovaj grad u BiH postao pojam “bratstva i jedinstva”.
"Jajce" Gabrijela Jurkića
Na izložbi su još djela Šumanovića, Becića, Murtića, Glihe, a posebno je zanimljiva slika Krste Hegedušića “Pruga Brčko Banovići”. Ta, 92 kilometara dugačka pruga, izgrađena u prvoj omladinskoj radnoj akciji u Jugoslaviji, za vrijeme koje je u barakama izbila velika epidemija tifusa, a zbog nekvalitetno izvedenih radova se na najvećem dijelu urušila, bila je u Titovo vrijeme pojam uspjeha moderne države, što je Hegedušić trajno ovjekovječio kao umjetničko djelo.
"Pruga Brčko-Banovići" Krste Hegedušića
Ali, da ne bi bilo sve tako romantično kao što se na ovoj izložbi čini, mitologizacija Josipa Broza bila je uvijek u pozadini Titovog druženja s umjetnošću i umjetnicima. Ideologija vlasti duboko je ostavila tragove i u slikama koje je Tito volio i sakupljao, pa kada je riječ i o pitoresknim pejzažima njegovog Kumrovca.