Nisam želio oponašati. Samo sam reagirao pitanjima i različitim pojmovima, uvijek na granici sazrijevanja, kako grada, tako i mene. Mada svi plakati imaju dodirnu spregu, nema jednog pravca. Drago mi je što sam došao u priliku prepoznati zrelost u svemu onom što se dogodilo, rekao mi je proljetos u kraćem razgovoru Gorki Žuvela. Povod je bila njegova donacija plakata Galeriji umjetnina Split, a jedan od tih plakata, onaj za "Gloriju" Ranka Marinkovića, bio je svojedobno zabranjen. Žuvela se nikada nije libio reći što misli, bilo kroz umjetnosti, bilo javnom riječju, u intervjuima, pa tako ni za ovaj plakat. Bio je ponekad ironičan, duhovit, što se ogledalo u nekim njegovim radovima. Umjetnik Gorki Žuvela umro je u 72. godini u Splitu.
Naravno, plakat nije prva asocijacija na Žuvelu, no on je svoj umjetnički put jednako definirao u svim medijima kojima se bavio. Odnosno, kako je precizirao prigodom navedene izložbe Branko Franceschi: "Plakat, kao najvidljiviji dizajnerski produkt, bio je zanimljiv autorima koji su napuštali sigurnost galerijskih prostora i svoje radove, urbane intervencije, koncipirali i ostvarili na javnim mjestima. Drugim riječima, plakat kao 'ulična slika' bio je idealan medij za umjetnike kritički nastrojene prema vlastitom društvenom i kulturnom okruženju i nepoticajnoj rutini umjetničkog života". Riječ je, naravno, o generaciji koja je afirmirala konceptualni pristup umjetnosti i bila nositelj novih umjetničkih postupaka i praksi tijekom 70-ih godina prošlog stoljeća, a pripadali su joj Dalibor Martinis, Goran Trbuljak, Sanja Iveković i, naravno, sam Žuvela. Učenik Miljenka Stančića na Akademiji likovnih umjetnosti, odmaknuo se od svojeg profesora samo godinu nakon završetka studija.
Žuvela je na domaću umjetničku scenu ušao kroz tzv. Novu umjetničku praksu.
Mjesec dana nakon splitske izložbe s plakatima, dakle u svibnju ove godine, otvorio je novu izložbu, u Zagrebu, u Galeriji SC-a i Francuskom paviljonu pod nazivom "Spekulativno". Tom se prilikom publici predstavio izbor objekata i instalacija nastalih u posljednjih nekoliko godina. Za tog je umjetnika bilo važno i to što izlaže upravo u galeriji u kojoj je 1971. godine izložbom "Niz" počela njegova dugogodišnja karijera. Dakle, u njegovu su opusu jednako važno mjesto zauzimali slika, objekti, instalacije u prostoru, grafike i plakati. Među poznatijim su njegovim radovima "Tragovi", "Stranice", "Moje filozofiranje", "Sjene-Sunce", instalacija "Splav: rukom rađena drvena splav i umjetni kukci" (tema opstanka u vremenima katastrofe), te beskonačna traka na kojoj je ispisana riječ isto, da nabrojimo samo neke od njih, ciklusi "Svakodnevno zalijevam cvijeće", "Doba dana"...
Rođen je u Našicama, u Split je došao krajem sedamdesetih. Neprekidno se bavio umjetnošću, predavao također na Umjetničkoj akademiji, gdje je stekao naslov profesora emeritusa. Monografiju mu je napisala Leonida Kovač. Za života je održao više od 40 samostalnih izložbi, bio je predstavnik Hrvatske u Buenos Airesu, Parizu, u Veneciji. Njegovi su radovi u Muzeju suvremene umjetnosti, Modernoj galeriji, u Galeriji umjetnina Split, MMSU Rijeka. U lipnju je dobio nagradu Slobodne Dalmacije "Emanuel Vidović".