ZAGREB - U jednoj noćnoj televizijskoj emisiji njemačke TV postaje ARD 19. studenoga 1975. voditelj je vodio živahan razgovor s dvjema gošćama: jedna je bila atraktivna njemačka glumica Senta Berger, a druga starija dama koju mnogi gledatelji nisu poznavali. Bila je to 83-godišnja Valeska Gert.
Važna dionica kulture
Njezin je izgled bio dosta neobičan: krečno bijelo napudrano lice s kratkom crnom kosom, žarko crveno našminkanim usnama i plavo zasjenjenim očnim kapcima. Geste su joj bile veoma izražajne, baš kao i oči i uopće mimika. Iako nije uživala popularnost Sente Berger, jedne od brojnih djevojaka Jamesa Bonda, vremešna dama bila je znatno zanimljivija sugovornica. Pripadala je herojskome razdoblju njemačke kulture dvadesetih godina.
Bila je kazališna i filmska glumica i plesačica koja je revolucionirala ples: avangardu je uvela u kabare, a njezine su epizodne filmske uloge ostale zapamćene kao najblistavija glumačka ostvarenja. Kada se danas gleda unazad, tada se važnu dionicu punk kulture, onu koja se krajem sedamdesetih i osamdesetih godina artikulirala u (Zapadnom) Berlinu, jedva može zamisliti bez referencija na Valesku Gert.
Jedan od protagonista berlinske punk scene bio je i dvadesetogodišnji student umjetničke akademije Wolfgang Müller. Upravo je njega fascinirala nepoznata gošća u onome noćnome talk showu i započeo je pasionirano istraživati fenomen Valeske Gert.
Wolfgang Müller objavio je prošle godine sjajnu knjigu “Valeska Gert- Ästhetik der Präsenzen” te u berlinskom Muzeju suvremene umjetnosti Hamburger Bahnhof organizirao izložbu posvećenu ovoj fascinantnoj performerici.
Radikalne redukcije
Valeska Gert rođena je 1892. u Berlinu u trgovačkoj židovskoj obitelji, a pravo joj je ime bilo Gertrud Valesca Samosch. Plesati je počela kao djevojčica, a već tijekom Prvoga svjetskoga rata nastupa po kabareima i kinodvoranama u Berlinu. Počinje igrati u avangardnim kazališnim komadima Oskara Kokoschke, Ernsta Tollera i Franka Wedekinda. Tijekom dvadesetih nastupa u kazalištu i kabareu, te dobiva i filmske uloge.
Najbolje joj je uloge dao u tri svoja filma Georg Wilhelm Pabst, a među njima je osobito dojmljiva ona u nijemom filmu “Dnevnik izgubljene djevojke” (1929).
Pa ipak, ono po čemu će Valeska Gert najviše zadužiti kulturnu povijest Njemačke iz vremena “Weimarske republike” (1918-1933) to su inovacije koje je unijela u ples. Danas se njezine izvedbe tumače kao počeci performansa, a osobito značenje dobivaju promatra li ih se u duhu ekspresionizma i dade. Njezine plesne točke koje je izvodila u pauzama filmova sastojale su se od radikalne redukcije svakog pokreta: mirno bi stajala na pozornici u slučajno zaustavljenom položaju.
Kabaret u New Yorku
Ta se njezina gesta danas tumači u duhu odsutnosti i tišine koje su prakticirali Marcel Duchamp i John Cage. Isto tako zasluga Valeske Gert je i u tome što je jezik avangarde unijela u kabare, dakle u kontekst popularne kulture. Dolaskom Hitlera na vlast i ova će glumica i plesačica, kao i mnogi drugi velikani napustiti Njemačku.
U New Yorku 1941. otvara kabare “Beggar Bar”, koji postaje okupljalište umjetnika, među kojima su Judith Malina, Julian Beck, Jackson Pollock. Nakon rata vraća se u svoj rodni Berlin.
Snima filmove, a najbolje filmsko ostvarenje dala je u Fellinijevu filmu “Giulietta i duhovi”. Kasnije je angažiraju njemački režiseri koji će sedamdesetih proslaviti svoju kinematografiju, među njima su R.W. Fassbinder i V. Schlöndorff. Werner Herzog ju je pozvao da igra u njegovu remakeu Murnaouova filma “Nosferatu”iz 1922., potpisan je bio i ugovor, a dva je tjedna prije početka snimanja umrla, vjerojatno oko 16. ožujka 1978. Valesku Gert našli su, naime, susjedi mrtvu u njezinoj kući u jednom selu na otoku Sylit u Sjevernome moru gdje je u osami provela posljednje godine.