Roboti koji reagiraju na ljudske emocije, kreću se u jatu i sami među sobom stvaraju odnose, sprave za vježbanje iz kojih ćete, nakon što krenete vježbati, začuti kokodakanje, mukanje ili roktanje, uređaj za stvaranje oblaka, proces koji vas upućuje na to kako iz odbačenih kompjutora proizvesti zlato, odgovor na pitanje osjećaju li strojevi egzistencijalnu tjeskobu ako ne izvrše zadatak te odgovor na pitanje mogu li ljudi namirisati rastuću otpornost na antibiotike, samo su neki od radova i tema koje od danas možete pogledati na izložbi u sklopu Device_arta, otvorenoj u Muzeju suvremene umjetnosti, a u organizaciji udruge Kontejner.
To nisu, treba reći, brzopotezni radovi, iza svakog od njih, a ima ih dvadesetak na izložbi, stoji rad od minimum tri godine, za mnoge i više.
Dolazi i Rimac
Stvaraju ih likovni umjetnici koji su se tehnički, programerski obrazovali, ali i oni s diplomama tehničkih fakulteta koje zanima umjetnost.
U sklopu ove će se izložbe, najavljuju, moći poslušati predavanje poduzetnika Mate Rimca, djeca će se na radionicama učiti robotici, predviđen je i koncert američkog banda Transonic...
Naziv je izložbe “Strojevi nisu sami”, a kustos je Zhang Ga. Zhang Ga je iz Pekinga, živi na relaciji Peking - New York, izložbom slične tematike popratio je Olimpijske igre kada su se održale u Kini, o njegovim je istraživanjima pisao i The New York Times.
Za Jutarnji objašnjava naziv izložbe: “Većinom su ranije izložbe u sklopu projekta Device_art bile bazirane na gadgetima, želio sam krenuti korak dalje, raspravu dovesti na jedan viši nivo. Iza svakog od pokazanih radova stoje i najnovija filozofska razmišljanja. U čitavoj toj priči meni je posebno zanimljivo kako su strojevi sistemi koji su međusobno povezani. Nikad nije samo jedan stroj u pitanju, uvijek moraju raditi zajedno kako bi sve funkcioniralo”.
Jedan demokratski pogled? “Da, moraju djelovati kao cjelina da bi sve funkcioniralo. I vjerujem da taj odnos među strojevima može poslužiti kao početna točka proučavanja i odnosa među ljudima.”
U najavi izložbe stoji kako Zhang Ga vjeruje da su strojevi proaktivna, senzibilna bića. Imaju li osjećaje? “Ne bavim se toliko osjećajima, zanimljiv mi je način na koji reagiraju jedan na drugog ta interakcija među njima. Izložbom želim ukazati na taj uzajamni aspekt. Ako poštujemo sve strojeve, pa i prirodu koju također vidim kao svojevrsni stroj, napetosti među ljudima prirodno će se riješiti.”
Utopijski pogled?
“Naravno, umjetnost ne može stvarno promijeniti svijet. No kao građani, kao pojedinci, možemo pokazati gestu, pokazati što danas znači socijalna umjetnost”.
Strojevi kao ljudi
Jedan od radova na izložbi postavlja pitanje može li se stroj osjećati egzistencijalno nelagodno, poput čovjeka, ako ne obavi zadatak koji je za njega predviđen? “To je jedan od antropomorfnih pogleda na svijet, pretpostavka da ponašanje strojeva nalikuje ljudskom. Međutim, isto tako treba im pružiti mogućnost i da imaju svoje vlastite reakcije, da reagiraju strojevi na strojeve”.
Kao, primjerice, u radu “Empatični roj”?
“Da. To su roboti koji se ponašaju na svoj vlastiti način, formiraju jato bazirani na vlastitim procesima i mogu se promatrati njihovi emocionalni pokreti, kako se zajedno kreću, kako izbjegavaju jedan drugog, ukratko ponašanje grupe.”
“Empatični roj”
Adam Donovan, Katrin Hochschuh
Adam Donovan i Katrin Hochschuh: Empatični roj
“Empatični roj” čini deset robota, to je zajednica u kojoj su svi članovi, svi roboti jednaki i u toj se zajednici traži ravnoteža u ostvarivanju potreba svakog od njih. Osim toga, suočeni s čovjekom, oni i pokreću ljudske emocije i reagiraju na njih. Dok se robotski roj izražava kretnjama, čovjek nesvjesno odgovara izrazima lica i pokretima koji, pak, otkrivaju njegove emocije. U roju je na snazi samoupravljanje robota. Također, oni se ne određuju prema čovjeku, bilo da su mu podčinjeni ili se bune protiv njegove nadmoći. Naprotiv, ostavljaju prostor za ranjivost i potiču, kako navode autori, “pažljivo približavanje dviju vrsta u društvo zasnovano na empatiji i suosjećanju. Ljudski i robotski um su spojeni u proširen um košnice koji je izvor informacija i inspiracije za buduća društva”. Na zagrebačkoj ih je izložbi deset, no Adam Donovan i Katrin Hochschuh namjeravaju napraviti čak sto robota.
Boja zbog koje su se vodili ratovi
Silvio Vujičić, Rosu
Silvio Vujčić - Rosu / Kao zastor
Rad Silvia Vujičića, likovnog umjetnika i modnog dizajnera, već smo imali prilike jednom vidjeti, no zbog njegove ga atraktivnosti valja ponoviti. Instalacija se sastoji od velikog zastora te eksperimenata s crvenom, kardinalskom bojom dobivenom od kukaca košenila. Boja se dobiva od ženki ovih kukaca koje žive u Meksiku na kaktusu opuncija, a za kilogram je potrebno njih više od 150 tisuća. To je boja zbog koje su se svojedobno vodili ratovi. Kolonizacijom su se kukci uvozili u Europu gdje se recept čuva kao tajna sve do 18. stoljeća. Tijekom povijesti boja je bila iznimno važna za Veneciju gdje tekstili bojeni njome postaju simbol moći kraljeva i papa. Njezina se simbolika, navodi se uz rad, “dalje veže uz rat, moć, ljubav, vatru, pakao i seks”.
Sprava koja će zakokodakati kad vježbate
Gerda Steiner i Jörg Lenzlinger, “Životinje”
Nešto izmijenjena sprava za vježbanje, nakon što za nju sjedne korisnik, pokreće zamrzivače koji, kad se otvore, ispuštaju glasne zvukove životinja kao što svinja, ovca, krava, kokoši, čije je meso obično u tim zamrzivačima spremljeno. Iza posjetitelja pojavljuju se bijela krila u pokretu. Autori se pitaju sljedeće: “Zašto izmišljamo tolike strojeve koji naš život čine lakšim i smanjuju fizički rad, da bismo zatim iznova smišljali sprave koje nas pokreću i znoje? Sprave za vježbanje obično su smještene u sterilne i estetski siromašne prostore teretana, a energija utrošena pri njihovu korištenju je izgubljena”. Instalacija se također bavi i pitanjem korištenja proteina u bodybuildingu.
Kako dobiti zlato iz odbačenih kompjutora
Tin Dožić, “GoldRush”
Tin Dožić - GoldRush
Tin Dožić završio je studij psihologije te Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. U naše doba, tumači Dožić, javlja se obilje odbačenih i zastarjelih osobnih računala, koja završavaju u reciklažnim dvorištima i odlagalištima otpada, često prenesena u siromašnije zemlje gdje predstavljaju ekološki problem. “GoldRush” je rad orijentiran na prisustvo zlata u dijelovima osobnih računala kao što su procesori, radne memorije, grafičke kartice, modemi i konektori. “Dijelovi računala otapaju se pomoću dušične kiseline ili klorovodične kiseline i vodikovog peroksida, a zlato se pročišćava pomoću tekućine zlatotopke, otapala metala koji su koristili alkemičari još u osmom stoljeću...”, kaže autor. Nastavak procesa pogledajte na izložbi.