Zagreb prikazuje kroz socijalnu stranu, sirotinju, zapuštene, blatne ulice... sjajne fotografije podsjetit će vas na najbolje od Toše Dabca

Za Barbaru Blasin zainteresirala sam se još prije nekog vremena, kada je napravila japanke na kojima su bili otisnuti motivi sa zgarišta. Na japanke, simbol "opuštenog" turizma, stavila je fotografije opožarenih područja koja su je silno potresla. Njezine japanke, pritom, nisu bile neobičan modni dodatak, nego umjetnički projekt koji je nazvala “Ugrožena čestica”. Blasin sa svojim japankama ima jasnu namjeru: turistički suvenir s porukom o očuvanju okoliša.

Bilo je to prije petnaest godina.

U međuvremenu su Barbaru Blasin počele okupirati neke druge teme, no aktivizam je ostao.

"Žene u javnom prostoru" predstavlja novu seriju fotografija višegodišnjeg projekta ove fotografkinje i dizajnerice koja se odnosi na "uočavanje, bilježenje i označavanje uloge, položaja i slike žena u javnom gradskom prostoru Zagreba". Ova se izložba nastavlja na prethodne: "Gradska rubrika" i "Žene u javnom prostoru: briga za grad", koje su i nagrađene.

Osim priča o ženama u prostoru, ovo je priča i o javnom prostoru grada, neke od njezinih fotografija podsjetile su me na ono što je snimao, i još snima, Boris Cvjetanović u gradu. Primjerice, više govori, zapravo, o javnom prostoru fotografija Barbare Blasin na kojoj žena prelazi cestu koja više nalikuje na blatni put, uz nju je vidljiv i jedan Lunarov grafit, i dva prometna znaka, od kojih je jedan srušen, pao je na cestu, i nemam osjećaj, dok gledam ovaj prizor, da će ga itko uskoro popraviti. Nisam uspjela prepoznati u kojem je to dijelu Zagreba.

Barbara Blasin

Barbara Blasin/

Ne znam kako snima, nije opisano uz izložbu, izlazi li s tom namjerom, ili baš uvijek ima fotoaparat uz sebe, no bilo mi je zanimljivo pročitati u tekstu Janke Vukmir uz izložbu da se služi starom analognom kamerom Horizont (ovdje sam se pak, nakon Cvjetanovića, sjetila Ivana Posavca) s polupanoramskim širokokutnim objektivom od 120 stupnjeva. Dakle, ne koristi se brzom digitalnom opremom, što se, naravno, na fotografijama i vidi. Takvom tehnikom radi nešto sporije, no dobiva željeno, a sama će dizajnerica i fotografkinja reći da takva zakrivljenost daje dodatnu dinamiku prizoru.

Poziva se i na gradsku reportažnu fotografiju, za pretpostaviti je onu kakvu su snimali Tošo Dabac i njemu slični autori, koji su, doduše, mnogo iskustva stekli radeći u dnevnim novinama. Moram priznati da i dalje vjerujem da je to jedna od metoda kako se najbolje stječe iskustvo bilježenja grada, prepoznavanje potrebnih kadrova. Inače, ovdje vrijedi spomenuti da je Barbara Blasin radila i izložbu "Selo na fotografijama Toše Dabca" zajedno s Kosjenkom Laszlo Kremar.

Barbara Blasin

Barbara Blasin/

U svakom slučaju, riječ je o crno-bijelim fotografijama, i, rekla bih, socijalnima, u kojima ova autorica bilježi prije svega žene u javnom prostoru. One koje stoje uz izlog modne kuće koja reklamira jednu poznatu modnu marku na izlogu, i čekaju, one koje prolaze uz prugu (i na ovoj fotografiji, nažalost, Zagreb djeluje kao poprilično zapušten grad), pa ženu koja na buvljaku, pretpostavljam Hreliću, prodaje cipele. Mnogo je tih cipela, no u tom trenutku, kada se snima, nema baš kupaca oko nje. Snima potom ženu koja prodaje na placu, na Dolcu, na očito hladan zimski dan, oko nje nema baš drugih prodavača... Zbog ovih fotografija, dakle, tvrdim da je naglasak na socijalnoj fotografiji. Prikazuju se ponajviše, ne i nužno, socijalne teme.

Na jednoj fotografiji žena kleči na glavnom gradskom trgu. Ne vidi se, no može se pretpostaviti da kleči uz muškarce koji kleče, no tom prostoru ne smije pristupiti, tamo su isključivo muškarci.

Barbara Blasin

Barbara Blasin/

Barbara Blasin, podsjetimo, okušala se svojedobno i u ulozi kustosice u više navrata osim uz Dapčevu izložbu, pa je sa Sanjom Bachrach Krištofić i s Markom Golubom napravila izložbu koja je poprilično odjeknula u javnosti, "Sindikat žena - dizajn feminističkih promotivnim materijala od 80-ih do danas". Sama je pak bila autorica izložbe "Širite ženski svijet! Dizajn progresivnih ženskih časopisa 1934. - 1946.", što je bila također poprilično zanimljiva izložba.

Izložba "Žene u javnom prostoru" u KIC-u, u Galeriji na katu, može se pogledati do 19. svibnja.

I, na kraju, moram još ovo napisati: prije nekoliko godina pisalo se da je fotografija jednog autora s izložbe u ovom prostoru ukradena, bila sam pomalo skeptična, mučilo me je li to marketinški trik. Izložbu Barbare Blasin gledala sam sama u podne, nekoliko dana nakon što je otvorena, naslućujem, da sam htjela, da sam mogla otuđiti nešto iz prostora. No to je često problem manjih izložbenih prostora, nisu oni jedini, dogodilo mi se takvo nešto u mnogo više navrata nego što sam željela.