Jedan od važnijih zadataka umjetničke grane performansa jest da pomiče granice, kako samog umjetnika, tako i nas. Marko Marković, primjerice, u performansu “Samojed” u Močvari pio je vlastitu krv, a Marina Abramović još je sedamdesetih godina u Napulju izvela performans u sklopu kojeg je publika nad njom mogla upotrijebiti 72 predmeta koja je postavila u galerijski prostor, a među kojima je bio i pištolj.
Siniša Labrović, umjetnik koji je klečeći na koljenima, primjerice, obišao Gradsko poglavarstvo u Zagrebu, jedan je od umjetnika koji također pomiču te granice. No, mnogi se pitaju je li svojim najnovijim performansom “Zajednička žlica” otišao korak dalje.
Lizao 30 puta
Na otvorenju izložbe “Kolekcija suvremene umjetnosti Mario Cettina” u Muzeju suvremene umjetn...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....