U prostoru nekadašnje Hrvatske čitaonice danas se u Bolu na Braču otvara stalni postav “Galerije malih formata”, za koju je djela donirao poznati gospodarstvenik i nekadašnji generalni direktor dugoratske Dalmacije Ivica Karninčić - Koloč.
Izložbeni prostor smješten na samoj rivi u središtu mjesta, uređen u staroj zgradi Hrvatske čitaonice, u vlasništvu je Poljoprivredne zadruge i uređen je prema projektu Petra Kozine i Nere Nejašmić Kozine iz zadarskog studija za arhitekturu i dizajn “PIN”.
Donacija
Karninčić je Bolu darovao oko 300 djela 260 autora iz područja slikarstva, skulpture, grafike, crteža, fotografije i novih medija, uključivši i bogatu likovnu biblioteku. U zbirci su zastupljeni najznačajniji majstori od Bukovca, Vidovića, Račkoga, Tartaglije, Šimunovića, Šebalja, Kaštelančića, Masle, Murtića, Ružića, do Šime Perića, Ivančića, Džamonje, Marije Ujević-Galetović, Dimitrijevića, Žuvele, Sokića, Novaka, Milana Pavića, Ane Opalić i drugih. Taj rođeni Boljanin velik dio života proveo je sakupljajući umjetnine, da bi sada svome rodnom mjestu, odnosno Poljoprivrednoj zadruzi Bol, darovao “Galeriju malih formata”, umjetnička djela koja je prikupljao tijekom 60 godina.
Karninčić već šezdeset godina sakuplja djela hrvatskih likovnih umjetnika, a otvaranje njegove zbirke javnosti prati katalog s kritičkim prikazima Igora Zidića. Zbirku je kataloški obradila Anabel Zanze, a stalni postav potpisao Joško Belamarić.
Pišući o Karninčićevoj zbirci Zidić izdvaja “dragocjene zabilješke Vlaha Bukovca, prvaka hrvatskog slikarstva potkraj 19. i početkom 20. stoljeća. “Djela nepretenciozna, koja ipak upućuju na način njegova rada i provjeravanja formi prema realnim predlošcima, s karakterističnom lakoćom zapisa.” Napominje da ova zbirka, unatoč snažnom nacionalnom sadržaju, krije svoje adute baš u zavičajnim, dalmatinskim darovitostima: od Bukovca do Vidovića, Od Meštrovića do Kršinića, Od Miše do Tartaglije...
Suvremena scena
“Dok Bukovac u navedenim svojim crtežima bilježi epizode svog životopisa, skicira stropne slike dubrovačkog kazališta i pravi nacrte za povijesno alegorijske teme - dotle se ostali iz prve grupe naših umjetnika okreću aktualnim temama pejzaža, urbanih vizura, osobiti popularnih mrtvih priroda, aktova, figuralnih scena te portreta...)”
Taj, kako ga zove Zidić, postvidovićevski naraštaj umjetnica i umjetnika postat će vodećim likovima hrvatskog postcezanneizma poput Šohaja i Glihe, socijalnog kriticizma (Postružnik, Detoni, Hegedušić), lirskog intimizma (Motika, Reiser), tvorcima gotovo apstrakntnih krajolika (Gliha, Šimunović), mediteranskim pejzažistima (Kaštelančić, Kovačević) i dr. Zidić posebno ističe doprinose “rafiniranog, a grčevitog Ive Šebalja te Bračanina Šime Perića” razvoju apstraktne, gestualno-materičke slike u Hrvatskoj.
Kad je riječ o kasnijim generacijama umjetnika u Karninčićevoj zbirci našla su se i djela Ede Murtića koji je “služeći se tradicijskim tehnikama i hedonističkom ‘mediteranskom paletom’, pa i vraćajući se od informalnog ka figuralno-pejzažnome slikarstvu” dao osjetan prinos avangardnim nastojanjima.
Tu su i djela Marijana Jevšovara koji je, navodi Zidić “bio fokusiran, nakon uspješne figuralne epizode, na radikalnu minimalističku apstrakciju”, zatim Vaništa “od onih koji su stalno dva svoja lika, prvi, melankolično sjetne figuralike i drugi, ironijskoga konceptualno-apstraktnoga minimalizma””.
U zbirci su i exatovci, Srnec, Rašica, ali i Ljubo Ivančić, Dušan Džamonja, Šutej, Bućan, Dimitrijević. A kad je riječ o umjetnicima posljednjih desetljeća, Karninčić je, kaže Zidić i njima znatiželjno i susretljivo otvarao vrata: od neoklasičara do konceptualaca, od minimalista do suvremenih ekspresionista. Vatroslav Kuliš, Nina Ivančić, Zlatan Vrkljan, Bane Milenković, Zoltan Novak, Dubravka Lošić, Matko Vekić i Anabel Zanze samo su neki od protagonista današnje scene koji su se našli, iako u malom formatu, u ovoj jedinstvenoj zbirci.