Ime Edite Cebalo mnogima je itekako poznato. Neki je se sjećaju dok je, na počecima karijere, plesala u skupini Tihane Škrinjarić, koja je redovito gostovala na televiziji. Drugima je Edita poznata jer je prije nekoliko godina na istoj toj televiziji redovito gostovala, vodeći dio emisije posvećen vježbanju. No, u Zagrebu je ona najpoznatija po svom plesnom studiju koji ove godine slavi 35 godina od osnutka. Bio je to, sjeća se Edita, prvi privatni plesni studio u Jugoslaviji. Ipak, Editina priča počela je nešto južnije i nije se činilo da će je život odvesti u tom smjeru.
Rođena je u Dubrovniku, a djetinjstvo je provela u Splitu. Budući da je neprestano plesala, majka ju je u dobi od samo četiri godine odvela na audiciju k maestru Franji Horvatu u HNK. Edita se sjeća da je njezinoj majci rekao kako joj je kći muzikalna i fleksibilna pa je primljena. Studio koji je tada radio pri kazalištu, a radi i danas, bio je ustrojen poput škole. Vježbalo se ozbiljno, a nastupalo se i u predstavama kazališta.
- Tada nije bilo plesača iz inozemstva koje su mogli zaposliti, nego je balet kazališta iz Splita počivao na splitskim đacima. Zato smo mi od početka plesali sve - kako smo odrastali, te su uloge bile sve zahtjevnije, naravno. Prvi sam put nastupila u ‘Aidi’, gdje sam plesala ulogu Crnčića, onda znate kako sam bila mala. Moja prva cjelovečernja predstava bila je ‘Peća i vuk’, u kojoj sam tumačila ulogu lovca - sjeća se Edita, s kojom smo se našli u studiju koji nosi njezino ime. Prošli smo mnogo dvorana u Zagrebu i njezin je studio među najvećima i najljepšima. Nakon prve predstave u Splitu su uslijedile i druge baletne predstave - plesala je tako u ‘Carmen’, ‘Giselle’, ‘Đavlu u selu’, ‘Licitarskom srcu’, ‘Orfeju i Euridiki’... Kad je maturirala, kazalište joj je ponudilo da kod njih ostane plesati. No njezina mudra mama, kaže Edita, rekla joj je da dobro razmisli što želi. Plesački je život težak i bolan, kratko traje, a plesači nisu baš bogati. Pitala je svoju kćer je li to zaista ono što ona želi.
“Mama je uvijek u pravu”
- Razmišljala sam o njezinim riječima. Proplakala sam cijelu noć, da se razumijemo, ali sam znala da je mama u pravu. Otišla sam u Zagreb na Kineziološki fakultet, gdje sam upisala smjer ritmike i plesa - sjeća se Edita koja je bila na drugoj godini studija kad ju je profesorica gimnastike poslala da u jednom gimnastičkom klubu vježba sa ženama. Sa sobom je na satove donosila kasete, kako bi plesali na glazbu. Tada to nije imalo neko posebno ime - bilo je to jednostavno vježbanje uz glazbu, a upravo u toj maloj dvorani prvi se put kretalo u našoj zemlji.
- A onda je Jane Fonda sve to proslavila, pa je iz Amerike došao fitness. No, nama u dvoranu nije trebao doći, jer smo ga mi već radili, samo mu nismo smislili zvučno i seksi ime, nego smo ga zvali vježbanjem na glazbu. Odjednom su svi vježbali, nosili tajice i trikoe i poludjeli za tim. Bila sam ponosna jer smo to zapravo imali prvi - sjeća se Edita. Za vrijeme studija uglavnom se družila s plesačima pa je tako i saznala da Tihana Škrinjarić, čija je plesna grupa tada žarila plesnom scenom, traži plesače u grupama jazz dancea. Otišla je na audiciju i prošla i kod Tihane plesala četiri godine. Već nakon dvije godine postala je pedagoginja i radila je s mlađima.
- Rad u splitskom baletu od svih nas koji smo tamo plesali stvorio je spremne, potpune plesače. Nije bilo teško upamtiti koreografiju, treme nije bilo, šminku sam nanosila u čas oka... Zapravo sam uvijek bila spremna za ples. I ludo sam to voljela, a to se na meni vidjelo - kaže Edita i sjeća se kako se nastupalo u kazalištu, na revijama, ali najviše na televiziji. Plesače su tih godina zapošljavali da nose i revije, sjeća se. Flautist Zoran Brajša često ih je angažirao za neobične modne revije: osim što se šetalo modnom pistom, bilo je tu i ozbiljne, klasične glazbe. Puno je uspomena, kaže: revije koje je nosila u Esplanadi, nastupi i brojna gostovanja s Tihaninom predstavom “Plastično doba”, u kojoj se ta koreografkinja vidovito bavila temom plastike, koja sve više guši čovječanstvo... A onda je Edita diplomirala, prestala plesati kod Tihane i zaposlila se u OŠ Pantovčak.
- Sjećam se da sam sama kupila djeci neke rekvizite za vježbanje jer ništa nisu imali. S mlađima sam radila zagrijavanje uz glazbu, a sa starijima ritmiku i ples. U jednoj od tih generacija bili su današnji nacionalni baletni prvaci, Edina Pličanić i Tomislav Petranović. Čim sam ih vidjela, znala sam da gledam izvanserijske talente i njihovim sam roditeljima odmah rekla da djecu trebaju uputiti u baletnu školu. Nasreću, poslušali su me i danas sam neopisivo ponosna na oboje - kaže Edita koja je potom učinila nešto što je šokiralo mnoge. Dala je otkaz u školi i otvorila svoj plesni studio. Sama samcata, s novcem koji je uštedjela radeći u školi, velikim znanjem i ljubavlju prema radu, bacila se u avanturu koja je mogla završiti loše.
- U Medulićevoj ulici, gdje smo i danas, unajmila sam prostor od Grada. Smislila sam i slogan po kojem smo postali prepoznatljivi: Plesna budućnost počinje ovdje. Čim sam objavila da upisujem plesače, javilo mi ih se 400 u samo sedam dana. Ljudi su me poznavali još od Tihane, ali i iz škole, kao profesoricu. Bili smo prvi privatni studio u Jugoslaviji. Dozvolu sam dobila samo zato što sam diplomirala ritmiku i ples - priča Edita. Prostor koji je unajmila nije bio baš najbolji, sjeća se. No, dobila ga je u najam od grada po povoljnim uvjetima, koji su joj omogućili da radi. Unutra nije bilo zahoda, ni pregrada, ni verande, ni ogledala, ni štapova... Nije bilo baš ničega. No, kaže, sve je išlo polako: jedan je mjesec od zarade kupila i postavila zrcala, onda je postavila štapove na zid pa je pregradila prostor.
Četvrta generacija plesača
- Odlučila sam raditi s rekreativcima jer sam shvatila da puno ljudi želi plesati, a nemaju gdje. Kod mene su dolazile bivše balerine, ali i žene i muškarci koji su cijeli život željeli plesati, a nisu imali gdje. Kod mene se moglo baviti ritmikom, plesati jazz i klasični balet. Danas imam još i MTV, hip-hop i orijentalni ples. Princip je bio da k meni dolaze ljudi svih dobi: od tri godine pa do 74. To sam i uspjela - kaže Edita koja je u godinama nakon osnutka studija imala pune ruke posla. Radila je s djecom, vodila ih na nastupe, a devet je godina koreografirala emisiju “Hrtić-Hitić”. Jedna od voditeljica bila je i njezina kći Nina, koja je prve riječi pred kamerom izgovorila s nepune četiri godine. Dvije je godine radila na emisiji “Prvi pljesak”. Kao plesačica i koreografkinja nastupala je u TV emisijama “Bravo” i “Sedma noć”, a posebno je ponosna na koreografiju pjesama “Rock me baby” grupe Riva, Tajčine “Hajde da ludujemo”, “Daj obuci levisice” Danijela Popovića i mnoge druge. U međuvremenu se škola proširila pa njezine satove ritmike i plesa za predškolce te jazza za starije plesače pohađaju i djeca u Zaprešiću.
- Danas sa svojim pedagozima odgajam četvrtu generaciju rekreativnih plesača. Gospođe, koje su nekad bile moji đaci, dovode mi svoju praunučad.
U poplavi plesnih studija, uspjeli smo opstati. Ljudi znaju da sa mnom rade izvrsni stručnjaci, da su nam djeca važna i da razumijemo da ples u bilo kojoj dobi nije samo kretanje, nego donosi i zadovoljstvo. Uvijek roditeljima nastojim objasniti da je studio za one koji vole plesati, ali im to neće biti profesija - kaže Edita. Jednostavno je, kaže - riječ je o tome da ljudima želi pokazati kako je ples jedna od najnevjerojatnijih stvari u životu. Istovremeno je njezin studio postao prvi pet friendly u našoj zemlji, pa tako plesači mogu doći na sat u pratnji ljubimaca. One koji je poznaju to nimalo nije začudilo - Edita, naime, ima dvije mačke i psa, koje obožava.
- Jedino što me sad brine jest činjenica da prostor u kojem radimo više nije gradski, nego državni. Do kraja srpnja ćemo morati potpisati novi ugovor i, iskreno, strepim da će mi povećati najamninu. No, nadam se da se to neće dogoditi jer bi nam ugrozilo opstanak- - zaključila je Edita.