U nastavku donosimo:
- priču o Malešnici kao posljednjem planski izgrađenom zagrebačkom naselju i što to znači za svakodnevni život
- iskustva građana sa šetnje u sklopu Open House Zagreb te njihovi dojmovi o kvartovskom zelenilu i funkcionalnosti
- pogled arhitektice Suzane Dobrić na razliku između ulica i prometnica te što čini dobar kvart
- sjećanja i viziju arhitekta Ratka Miličevića (urbanizam) kroz prizor kina na otvorenom među jablana
- uredno dokumentirane promjene planova, sudjelovanje više projektanata i kako je to oblikovalo raznolik izgled zgrada
Ima tome više desetljeća da sam pola godine živjela na zagrebačkoj Malešnici. Pamtim kako sam se dobro osjećala u tom kvartu širokih nogostupa i velikih parkova u kojima je šahovskih rundi na otvorenom i za kišna poslijepodneva, igrača ping-ponga, djece, šetača, pasa... u tim među zgradama uredno poslaganim parkovima u kojima je života i hlada u krošnjama hrastova i lipa i za najvećeg zvizdana.
U to doba pojma nisam imala da je baš Malešnica posljednje planski izgrađeno zagrebačko naselje nastalo za Jugoslavije.
Ne morate nužno ništa znati o kvartu da biste osjetili da živite u naselju koje je netko dobro planirao, da ste u zoni gdje se slušalo urbaniste, a ne investitore.
Kad je Open House Zagreb, trodnevna kulturna manifestacija koja građanima besplatno otvara vra...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....