PIŠE MILJENKO JERGOVIĆ

ZLATKO BOUREK Ružnoću je stvarao od čiste ljepote, i to ne kao nešto što će toj ljepoti proturječiti

 Neja Markičević / CROPIX
Pamtit ćemo ga i po Baltazargradu, animiranom filmu “I videl sam daljine meglene i kalne”, kiparskom i slikarskom opusu te višestruko nagrađivanom crtanom filmu  “Mačka”
Pamtit ćemo ga i po Baltazargradu, animiranom filmu “I videl sam daljine meglene i kalne”, kiparskom i slikarskom opusu te višestruko nagrađivanom crtanom filmu  “Mačka”

Pravo na ružnoću, pravo na nakaznost, na žgoljav stas, na veliku glavu i na izbuljene oči, pravo na to da nikom i nikad ne budeš lijep jedno je od podcjenjenijih ljudskih prava.

S njime je započeo dvadeseti vijek, era antisemitizma, najprije u vladavini zlokobnog bečkog gradonačelnika Karla Luegera od čijeg vremena započinje tradicija antisemitskih novinskih karikatura, a zatim u vremenu nacionalsocijalizma, kada se likovna prispodoba nakaznog Židova zavukla duboko u podsvijest europske kulture, sve do današnjih dana kada se, istina je, ružnoća više ne vezuje za Židove - jer to je još uvijek politički nekorektno - ali bi se i dalje trebalo biti lijep kao Apolon i kao Hitlerov vojnik.

Kao duhovit odgovor na rasistički stereotip ružnog Židova rađala se estetika brojnih ži...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
08. prosinac 2025 09:53