Postoje knjige za koje, nakon što ih pročitam, poželim im da postanu dio kolektivnog pamćenja, one knjige što ostaju kao nekovrsno svjedočanstvo, čak i onda kad više ili manje koketiraju i s fikcijom. Lanjskog je proljeća u nas objavljena važna, velika knjiga Ivice Đikića “Beara”, dokumentarni roman u kojem kroz romanesknu formu sažima faktografiju, tumači kako je organizirano ubijanje i prikrivanje najvećeg masovnog zločina u Europi nakon Drugog svjetskog rata, onog nad muslimanima u Srebrenici.
Ovih je dana na pulskom Sajmu knjiga gost bio Varužan Vosganjan, autor također jedne značajem silno bitne, njezinim otiskom goleme knjige, “Knjige šapata” (Sandorf, prijevod Ana Brnardić Oproiu i Adrian Oproiu). U njoj rumunjski pisac armenskog podrijetla, pjesnik, a ekonomi...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....