Pozitivan na koronavirus jest i princ Charles. Čini se da je njegova majka, kraljica Elizabeta II (93), na vrijeme, još prije gotovo dva tjedna, napustila Buckinghamsku palaču i sklonila se u dvorac Windsor, sa svojim suprugom, princem Filipom (98).
Princa Charlesa, vrlo je izvjesno, zarazio je princ Albert od Monaka, vladar veoma imućne sićušne europske kneževine koja je epidemijom koronavirusa zahvaćena vrlo duboko. Toliko da, zasad, ima, srazmjerno broju stanovnika, osam puta više registriranih pozitivnih negoli, primjerice, Hrvatska. Osim princa Alberta, pozitivno ih je još trideset. Alberta jest virus, vrlo je moguće, pronašao na kojem od mondenih alpskih skijališta, koja su proteklih tjedana postala gotovo glavna žarišta širenja zaraze.
Pisali smo već o thomasbernhardovskom, zloglasnom Ischglu, skupom austrijskom skijalištu, gdje je jedan konobar sijao zarazu u dogovoru s poslodavcem, koji se nije htio odreći profita zbog jednog običnog virusa. Polovicu Skandinavije je zarazio i cijeli Island, desetke njihovih skijaša, pa pozitivnih ondje na koronavirus ima, srazmjerno broju stanovnika, dvadeset puta više nego li u Hrvatskoj. Barem je tako bilo u trenutku pisanja ovoga teksta.
Ne čudi, dakle, što su mnoge prve žrtve zaraze u Europi imućni i često važni ljudi, predsjednici nogometnih klubova, glasoviti arhitekti, a zaraženi su eto i pripadnici kraljevskih obitelji, brojni ministri i zastupnici, slavni glumci i sportaši, industrijalci i bankari.
Prvo je dakle neki siromah u Kini pojeo neku juhu od šišmiša da preživi, a tri mjeseca poslije najbogatija i najmoćnija kraljica na svijetu zbog toga mora u izolaciju, u strahu za svoj život.
Kako epidemija bude bujala, tako će se razviti, dakle, stanovita reakcija siromaha prema bogatašima. Danse macabre, ples smrti, ne bira. I bogati plaču.
Evo kako majstor piše, Shakespeare u Hamletu. Hamlet dakle, u četvrtom činu, trećem prizoru, razgovara sa svojim stricem, novim Kraljem, neposredno pošto mu je ubio glavnoga savjetnika, Polonija, a na pitanje Kraljevo gdje je Polonije, odgovara mu da je na večeri:
Hamlet: Ne gdje on jede, nego gdje njega jedu. Neka skupina državničkih crvi skupila se upravo oko njega. Crv vam je pravi car, što se tiče hrane. Mi tovimo sva druga stvorenja, da utovimo sebe, a sebe tovimo za crve. Debeo kralj i mršav prosjak samo su dvije različite podvorbe, dva jela, ali za jedan stol – to je kraj.
Kralj: Jao, jao!
Hamlet: Čovjek može pecati ribu crvom, koji je jeo kralja, i jesti ribu, koja je pojela tog crva.
Kralj: Što hoćeš time da kažeš?
Hamlet: Hoću samo da vam pokažem, kako kralj može poći na svečano putovanje kroz prosjačka crijeva.