Čovjek se najviše plaši – nepoznatog, jednako kao dijete i kao odrastao. U nama istodobno čuči stanovita pomirenost s – neizbježnim. Osuđeni na smrt mnogo su mirniji od onih kojima se tek sudi. Mirniji su i oni koji znaju kako će im se presuda izvršiti od onih koji to ne znaju. Znati da će vas objesiti, mnogo je bolje, nego da ne znate kako ćete umrijeti. Znati kad će vas objesiti, mnogo je prihvatljivije nego li ne znati.
Nepoznata bolest uvijek je strašnija od poznate. Tako i s ovom aktualnom pandemijom: kako se razvija, tako nam postaje sve bliža, sve svakodnevnija, sve običnija. Sve običnija postaje nam i ova "nova normalnost", koja je još do jučer bila nenormalna, a do prekjučer nezamisliva: više se ne rukujemo, konobari se oblače kao kirurzi, tramvaji su čisti poput...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....