Poslastica za protivnike vakcinacije: uzmeš nož, umočiš ga u gnoj oboljelog, dozoveš zdravog nesretnika, pa mu unutarnju stranu bedra fino zarežeš tim oštrim, zaraženim predmetom.
Milijuni ljudskih života spašeni su u Turskoj, Indiji, Africi, u sedamnaestom, u osamnaestom stoljeću i dalje (i vjerojatno mnogo ranije) tom metodom. Voltaire 1742. izvješćuje kako su taj postupak Turci rabili na sjevernom Kavkazu, na obalama Crnog mora, ali ne pita se odakle im i kako djeluje…
Takav postupak imunizacije star je dakle stoljećima, a prethodi mu kineski, koji bi protivnicima vakcinacije možda još više podigao kosu s glave. Kinezi se nisu služili nožem, negoli – puhalicom.
Prvi jasan prikaz toga postupka ostavio je Wan Quan (1499. – 1582.) u djelu Douzhen Xinfa, objavljenu 1549. Liječnik bi pacijentu kojega želi imunizirati upuhivao u nos smrvljeno i sasušeno ljudsko tkivo: kraste i gnoj uzete s pacijenta oboljela od velikih boginja. Tek kasnije se razvila tehnika inficiranja male rane na ruci ili unutarnjoj strani bedara.
Povjesničari ne mogu utvrditi kad se koja kultura počela služiti imunizacijom. Neki ukazuju na to da se proces spominje još u Vedama pa se predstavlja kao poznat tri tisuće godina. Indijski iscjelitelj Madhava-kara donosi u sedmom stoljeću prvi opis, a možda se postupak raširio dobrim dijelom svijeta još oko desetog stoljeća.
Virus velikih boginja najveći je ubojica ljudske vrste otkako postoji: 300 milijuna ljudi umrlo je od njega samo u dvadesetom stoljeću. Kako vidimo, zadnji koji su doznali kako se od njega obraniti jesu – zapadnjaci.
Kinezi su još prije eto tisuću godina znali da tim postupkom smrtnost mogu smanjiti s dvadeset na dva ili manje posto, a Europljani su, osobito djeca, masovno umirali u mukama stoljećima, stječući, makar djelomično, onaj, poslije tako nazvan, “imunitet krda”, prirodnim eto putem, a na kojem su potom istrijebili još nemoćnije od sebe. Vraga bi šačica španjolskih konkvistadora tako lako i hitro pokorila carstva Inka i Asteka da im nisu, doduše nehotice, uvalili virus velikih boginja…
Britanski osvajači bili su pak u Sjevernoj Americi posve psihopatski nastrojeni. Oni su među urođenicima, posve lišenim “imuniteta krda”, boginje koji put namjerno širili, upravo da ih istrijebe, primjerice pleme Pontiac, danas bi se reklo kanadsko, među koje su najviši britanski časnici godine 1754. poslali zaražene ljude, budući da su nesretni domoroci pomagali Francuzima u tekućem ratu dviju velikih europskih sila na tuđem kontinentu…
Dok su druge kulture stoljećima pokušavale velike boginje zaustaviti, mi smo ih, zapadnjaci, stoljećima pokušavali širiti. Pa se sada smatramo glavnima na planeti, jer smo osim svoga, osvojili još dva-tri kontinenta…