Pjesniku je svaka riječ simptom, a svaki tekst dijagnoza. Onako kako liječnici čitaju iz laboratorijskih nalaza što otprilike u čovjeku vri, gdje ga udara i otprilike što, tako i pjesnici iz nekoliko sintagmi pročitaju otprilike isto, u kakvom je stanju autor. Ne jedino to. Čitaju i u kakvom je stanju svijet oko njega, pod kakvom kapom nebeskom misli da živi.
Zlokobno jest ta metafora “imunitet krda” zazvučala mi čim je ušla u široku upotrebu ovih dana. Sve su metafore isprva imale nepreneseno značenje i sve su one bile doslovne. Doista je jednom netko nekome kopao jamu pa sam u nju pao; doista je netko uzeo vučića u svoj dom pa kad je ovaj narastao i u proljeće se stao linjati, poklao mu je sve ovce; doista je netko bio uranio pa imao potom mnogo sreće, tako da ti se čini da je i dvije ugrabio…
Sintagma “imunitet krda” ili “imunitet stada” upotrijebljena je prvi put 1923. u Sjedinjenim Američkim Državama, a odnosila se, nije teško pogoditi, na životinje, a ne na ljude. Točnije, na losove, najkrupnije jelene. Za ljude je termin primijenjen, nakon čega je ušao u široku upotrebu, tridesetih godina prošloga stoljeća, a popularizirao ga je A. W. Hedrich u svojem istraživanju epidemije ospica u američkom gradu Baltimoreu.
Imunitet krda, pojava dakle među ljudima i životinjama, da postaju kolektivno otporni na koju zaraznu bolest, može se postići tako da se većina ljudi u nekoj zajednici, ili gotovo svi, cijepe protiv te bolesti, no može se postići i tako da je preboli većina njih, pa uzročnik epidemije, virus ili bakterija, nemaju više na koga “skočiti”.
Nismo stoka, ljudi smo, prvo je dakle što mi pada na pamet kad pomislim da su mnoge bogate zemlje Zapada odlučile da se protiv navale aktualnog koronavirusa brane kao krdo, tako da dopuste da se većina “stoke” zarazi. Plan je bio u Švedskoj, Nizozemskoj, Velikoj Britaniji, pa i u SAD-u, da se puk zarazi postupno, tako da oni najbolesniji ne nahrupe u bolnice odjednom, negoli pomalo.
Čekati razvoj cjepiva, godinu i po dana, njima se činilo nerazumnim. Ali ničega u krdu nema pomalo i ništa s krdom ne ide pomalo. Krdo, uostalom, ne pita, niti se njega pita. Stado je uvijek stado i kad krene stampedo, nitko ga ne može zaustaviti. U krdu nema različitih mišljenja i ni jedno stado nije negoli - stado.
Strašnu su pogrešku učinili liječnici i političari u spomenutim državama, govore aktualne brojke. Već sad se događa da u najrazvijenijim i najbogatijim gradovima Zapada ljudi umiru toliko masovno da ih više, kao u New Yorku, i ne stignu iznositi iz kuća te se počinju ponavljati prizori iz Boccacciova Dekamerona rekao bih doslovno.
Bojim se da će u mjesecima koji dolaze još mnogo metafora vratiti svoje doslovno značenje. Ljude neće kositi jedino virus, negoli i drugi ljudi, često i hladnim oružjem.