PIŠE TOMISLAV ČADEŽ

DNEVNIK SAMOIZOLIRANOG INTELEKTUALCA O slučaju poput zamjene starica u Splitu već su pisali Mate Matišić i Pirandello

Vedran Mlikota u predstavi 'Cinco i Marinko' 2009. godine
 Ivo Ravlić / CROPIX

Pandemija koronavirusa izazvala je, logično, stres u zdravstvenom sustavu. Najedanput pristiže u bolnice masa uglavnom starijih ljudi, često dementnih, lako ih je pobrkati, a ne pomaže ni to što eto često ni sami ne znaju tko su.

Dvije starice, iz dva staračka doma, zaprimljene su u splitsku bolnicu, pogrešno označene flomasterom, jedna je preživjela, druga nije. Koja nije, tu su proglasili živom, a koja jest, tu su proglasili mrtvom. Sprovoda s rodbinom nema, takve su protuepidemijske mjere vladale, pa je starica pokopana u pogrešan grob, te su za njom stali žaliti pogrešni ljudi.

Ona pokojna, zapravo je živa, a ona živa, zapravo je pokojna. Rodbina prve doživjela je klasičan obrat iz lošeg u dobro, a rodbina druge isti takav klasičan, ali češći, i u životu i u literaturi...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
09. prosinac 2025 21:45