Potraga za “epidemijskom” literaturom jučer me odvela u Podgoricu, gdje živi Ognjen Spahić, pisac “Hansenove djece”, a u Podgorici je rođen i Borislav Pekić (1930. – 1992.), srpski romanopisac, dramatičar, scenarist, disident i robijaš, koji je početkom 70-ih godina prošloga stoljeća pobjegao iz komunističke diktature u London, ali nije izbačen iz tadašnjeg jugoslavenskog književnog života.
Opus mu je velik, poživio nije dugo, fotografije govore da bijaše posve krhke građe, pregorio je, nema sumnje, od prevelika posla. Pravi pisac, ukratko.
Godine 1983. Slavko Goldstein objavljuje u Sveučilišnoj nakladi Liber u Zagrebu, uglednoj kući, Pekićev roman “Besnilo”. Prvu je kritiku, panegirik, objavio u Vjesniku Josip Pavičić, a poslije su se zaredale laude...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....