Sad je već izvjesno - milijuni stanovnika ove planete stradat će od koronavirusa i nevolja povezanih s njegovim širenjem. Dnevno sada u svijetu umire oko dvije tisuće ljudi, a epidemija se tek počela širiti, i to ponajprije najrazvijenijim državama svijeta, odnosno njihovim najrazvijenijim gradovima i pokrajinama, s jakim i razvijenim zdravstvenim sustavom. Velika Jabuka, kozmopolitska metropola svijeta, i cijela država New York, već sad broje proporcionalno više zabilježenih inficiranih negoli Italija, a tek su na početku krize.
Kako će biti u državama mnogo nerazvijenijim i slično mnogoljudnim teško je i zamisliti mimo pogleda u apokaliptične opise epidemija iz prošlosti. Ako se virus raširi u Indiji, na Filipinima, u Bangladešu, Nigeriji, Indoneziji, čiji građani u prosjeku mogu do respiratora koliko i do svemirskog broda, dnevno će umirati deseci tisuća ljudi. A zaraza je već tamo, jedino ne znamo koliko se širi ili barem ne znamo još.
U nas će se, slutim, izbjeći ljudska katastrofa, ali sveopći osjećaj propasti i pesimizma preplavit će zacijelo i nas. Citirali smo prije koji dan odlomak iz uvodne storije Boccacciova "Dekamerona". Scene kakve on opisuje, napuštene ljude koji umiru na ulici, nas će dakle mimoići, ali ne i cijeli svijet. Pa ni Europu.
Nije Boccaccio jedini, dakako, koji je izvijestio o strašnoj epidemiji bubonske kuge sredinom 14. stoljeća. Poznata su, ako ne i široj javnosti, dramatična pisma Francesca Petrarce i još mnogi rukopisi, a svi oni imaju, ili su imali, manju sugestivnu moć za široki puk od likovnih prikaza.
Danse macabre (franc.), Ples smrti, alegorijski prikaz njezine univerzalnosti, postaje od 14. stoljeća, s dolaskom vala epidemija kuge, tipičan slikarski žanr kasnoga srednjeg vijeka.
I u nas je ostavio značajan trag. Najpoznatiji je rad Vincenta iz Kastva, voditelja radionice koja je 1474. oslikala jednobrodnu grobljansku crkvu Sv. Marije na Škrilinama kraj Berma, u lijepoj našoj Istri. Pretpostavlja se da su uz njega radila barem dva slikara. Posrijedi je ciklus od 46 oslikanih polja, obuhvaća prizore iz Marijina i Kristova života, ali najdojmljiviji jesu Mrtvački ples i Kolo sreće. Vincent od Kastva utjecao je dakako na Ivana od Kastva, koji je nešto godina poslije, 1490. oslikao crkvu sv. Trojstva u Hrastovlju sličnim motivima.
Crkvica u Bermu zapanjuje uživo. Cijela je unutrašnjost oslikana freskama živih boja i mora da su kosturi s trubama djelovali na tadašnjega čovjeka, nesvikla na medije, mnogo snažnije nego li što na današnjega djeluje 3D animacija…
Bilo kako bilo, ostanite doma, neka kosa smrti, shvatite je doslovno, ne pokosi travu ispred vaših zgrada, vas ili vaše susjede…