Dnevnik samoizoliranog intelekturalca: U svijetu kovidaša, znate li gdje su nestali čiraši

Znanost toliko brzo mijenja svijet da te promjene i ne primijetimo. Primjerice, kad ste zadnji put čuli za patnje kojeg čiraša? Gdje su oni nestali?

Znanost toliko brzo mijenja svijet da te promjene i ne primijetimo. Primjerice, kad ste zadnji put čuli za patnje kojeg čiraša? Gdje su oni nestali?

Moja je generacija odrasla uvjerena da je čir na želucu ili dvanaestercu posljedica nezdrava života, stresa te da ga izaziva pojačano lučenje želučane kiseline. Mnogo je bilo čiraša, pili su razne preparate, a koji su se kolokvijalno nazivali šamponima, budući da su bili slično pakirani, u malene, trbušaste vrećice. Mogao si se zaliječiti, ne i izliječiti – bijaše to kronična smetnja, koja se činila neizbježnom.

Nervozan čovjek – to je čiraš; mršav čovjek – to je čiraš. Postojala je izreka, vrlo česta: Ne živciraj se, dobit ćeš čir. Ukratko, riječ čiraš nije označavala samo fizičko, negoli i karakterno stanje oboljel...