StoryEditor
PIŠE TOMISLAV ČADEŽ

DNEVNIK SAMOIZOLIRANOG INTELEKTUALCA Zašto nemamo isti doživljaj kad se pljačkaju skupi dućani i oni s lego-kockicama

 lev radin / Alamy / Alamy / Profimedia

Ražalostile su me fotografije opljačkana Lego-dućana u New Yorku, upravo onako kako su me, poslije zagrebačkog potresa, bile ražalostile fotografije preparirana bijelog mede, oborena na porazbijana stakla vitrina Prirodoslovnog muzeja na Gornjem gradu.

Ove me slično uznemiruju: slomljene staklene plohe, ispražnjene police, a na ulici ostavljen, u tami asfalta, jedan već složen, elegantan i moćan model svemirskog broda: Imperial Star Destroyer – 1 “Devastator”. Posrijedi je detaljna kopija golemog broda-matice iz filmskog spektakla Georgea Lucasa “Ratovi zvijezda IV: Nova nada”, snimljena godine 1977. Kad nije na popustu, u maloprodaji stoji u New Yorku 700 dolara. Isti takav primjerak izložen je u izlogu lego-dućana kraj zagrebačke Arene, cijena: 5000 kuna.

Preskupo je to i za novinare najboljih njujorških redakcija, no nije tajna da sam u ponekim životnim razdobljima gotovo sve što bih pisanjem zaradio uložio u prosperitet danske tvornice igračaka, koje nisu jedino za djecu.

Prirodoslovni muzej i lego-dućan privukao mi je u život sinko, zato ih doživljavam, što se kaže, intimno. Sve dosad sam promatrao pljačke basnoslovnih dućana u najotmjenijim četvrtima američkih velegradova kao što promatram serije o divljim životinjama, kukcima, sisavcima.

Primjerice, helikopter NBC-a pola sata nadzire gibanje mase pljačkaša pod sobom, koji odozgo sliče na krdo gnuova što se žure na pojilo te, još brže, s njega, ne bi li izbjegli predatore. Meta, odnosno pojilo: najskuplji dućan brendiranih tenisica u Los Angelesu, na Beverly Hillsu.

Cijelih pola sata masa ulazi te izlazi rukama zauzetih s obično previše kutija. Neki jure, da se vrate po još, neki oprezno koracaju, a ima i takvih, osobito žene, koje su uzele na sebe uloge pomagača. Naime, one same začudo ne pljačkaju, ali dobrovoljno pljačkašima pomažu, iz kakva, rekao bih, urođena altruizma. Drže odškrinutu zaštitnu mrežu na ulazu u trgovinu, podmetnuvši doslovno leđa, tako da stotine pljačkaša, među kojima ima najviše mladića, ali nađe se i trudnica, hitro grabe kroz taj prolaz.

Podalje su snalažljiviji parkirali automobile, koje nakrcavaju do krova, a stotinu metara niz ulicu, gdje se ona suzuje i gdje počinje drvored, čekaju prvi predatori. Petorica krupnih muškaraca promatraju trčeće gnuove te se svako toliko najkrupniji predator poput lava zaleti u krdo pa udari nogom kojeg debeljka što u naručju prti kutija više nego što ih je Ted Bundy ikad. Debeljko posrne, kutije se razlete, a ostatak predatora iz čopora ih pokupi, ubaci u parkiranu limuzinu te se opet koncentrira na krdo.

Ne pitam se bih li pljačkao dućan s tenisicama, ne bih, ali nisam siguran bih li odolio da ne pokupim onaj Imperial Star Destroyer. Zapravo, bojim se, ne bih.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
16. lipanj 2020 23:43