Kako se čini, blockbuster Warner Bros.-a po istoimenom stripu DC Comicsa postaje ne samo holivudski nego i kulturni fenomen.
Po sadašnjim procjenama bit će to prvi uspješni skupi film sa superjunakinjom kao protagonisticom (“Catwoman” s Halle Berry i “Elektra” s Jennifer Garner krahirali su 2004. odnosno 2005., prije više od desetljeća), nego i prvi megaprojekt koji je režirala žena, Patty Jenkins, dosad uglavnom poznata po skromno budžetiranoj drami “Čudovište” (za nju je Charlize Theron nagrađena Oscarom) i pilot epizodi za američku verziju sjajne danske serije “Ubojstvo” (nominacija za Emmy i nagrada Ceha američkih redatelja).
Kreativne šefice
“Wonder Woman” navodno je koštala 150 milijuna dolara (još donedavno su tvrdili da je film nešto jeftiniji, 120 milijuna), a sličnom sumom (90 milijuna dolara) dosad je raspolagala jedino Kathryn Bigelow snimajući “Tajnu podmornice K-19” s Harrisonom Fordom, ali je to završilo financijskim podbačajem. Po statistikama, od 250 najvećih hitova u 2015. samo su ih 7 posto režirale žene, što je dva posto manje nego u 2013., dok bi se ta krivulja nadolje mogla naglo popraviti zahvaljujući “Wonder Woman” i Patty Jenkins.
Redateljice i glumice odjednom više nisu zarobljene u getu romantičnih komedija, sada imaju puno pravo proširiti se na teren čije su najpoznatije ikone Batman, Superman, Spider-Man, Kapetan Amerika i mnogi drugi. Puno to znači za industriju u kojoj su žene mogle biti vrlo kreativne šefice velikih holivudskih kompanija, no svoju rodnu pripadnost nisu smjele koristiti za produkciju izrazito ženskih filmova.
Vidjet ćemo kakva će biti bruto zarada ovog vikenda (međunarodna se procjenjuje na 100 milijuna dolara, američka u rasponu od 70 do 100 milijuna), međutim, Warner Bros. i DC Comics po svoj su prilici uspjeli u nečemu čega su se plašili njegovi najveći konkurenti Disney i Marvel. Iako su potonji imali jak adut u superjunakinji Black Widow odnosno Natashi Romanoff, koju su vrlo zapaženo predstavili u nekoliko blockbustera, a Scarlett Johansson – tumač te uloge – zgrnula je skoro pola milijarde dolara u fantastičnoj akcijskoj igrariji “Lucy” Luca Bessona, Warner Bros. i DC Comics su riskirali s Wonder Woman, u izvedbi ne tako etablirane izraelske glumice Gal Gadot: samo su je jednom predstavili za probu u “Batmanu protiv Supermana”, tamo je ostavila odličan dojam, ali to nije bilo presudno, jer je film već bio pred snimanjem. Ukoliko sve prođe kako treba, Wonder Woman ćemo gledati i u “Ligi pravde”, pandanu Marvelovih “Osvetnika”, te nizu samostalnih nastavaka.
Borba na Olimpu
Najvažnije je, međutim, da je Patty Jenkins napravila jako dobar film, ne remek-djelo kakav je bio “Logan” s Hughom Jackmanom u oproštajnoj ulozi Wolverinea, ali nešto neopisivo zabavnije i uzbudljivije no što su “Pirati s Kariba: Salazarova osveta”.
Priča je spretno smještena najprije u suvremeni okvir, pa se vraća unatrag u mitološko doba borbe bogova na Olimpu, zatim se prebacujemo na odrastanje Wonder Woman na otoku Amazonki, da bi se radnja zahuktala kako spada kada ona upoznaje američkog pilota Stevea Trevora (odlični Chris Pine) i završi u vihoru 1. svjetskog rata, najprije u Londonu a zatim u Belgiji. Ima tu puno humora dok se princeza Amazonki mora pretvarati da je Diana Prince, srčana mlada cura u odjeći po modi toga vremena, međutim, kad oko nje na bojištu počnu fijukati meci i padati granate, ona u trenu postane Wonder Woman koja desetkuje neprijatelje. Nije to pritom “žena kamikaza”, Diana je ipak polubog, mora odvagati što su ljudi uistinu zaslužili a što ne, a moralni imperativ tako čest u sagama o superjunacima ovdje je integriran bez pretjerane gnjavaže.
Dodatni adut
Film se može pohvaliti i vrlo svježom ljubavnom pričom koja završi pomalo neočekivano, jednom je elipsom čak naznačeno da je među dvoje junaka bilo i seksa, a vrlo inventivno je oslikana dočarana mala ekipa specijalista oko Diane i Stevea, različitih nacionalnosti, u kojoj je posebno dobar škotski snajperist Charlie u nadahnutoj izvedbi Ewena Bremnera, zvrkastog “Spuda” iz “Trainspottinga”.
Dodatni adut je raznoliki vizualni stil koji redateljica po potrebi mijenja od odjeljka do odjeljka, bilo da su to bajkoviti pejzaži otoka Amazonki ili tjeskobni prizori europskog ratovanja.
Tu i tamo cjelinu pritisnu klišeji tipični za franšize, završnica kao i u većini takvih filmova pati od akcijske histerije, ima i dosta recikliranja motiva iz drugih blockbustera o superjunacima (“Superman”, “Kapetan Amerika: Prvi osvetnik”), nisu ni svi likovi iskorišteni kako spada (Robin Wright igra tek nešto veću epizodu, amazonsku generalicu Antiopu, a Španjolka Elena Anaya podigrana je u ulozi glavne negativke, Doktorice Otrov), no to su tek manji problemi koji ne kvare ukupan, uistinu jako dobar dojam.
Uzgred, dosta je karakteristično da se Wonder Woman tek sada kako spada ušetala u našu kulturu, za strip se jedva znalo, nismo gledali ni kultnu tv seriju s Lyndom Carter, i tek će ovaj film popraviti sve te propuste. U Americi ženama možda nije lako, ali u Hrvatskoj one kao da žive u kamenom dobu.