Hrvatska je čudna zemlja. Šef Hrvatskog audiovizualnog centra Hrvoje Hribar u jednom je trenutku odlučio da je ovogodišnje Dane hrvatskog filma najbolje preskočiti pa njegova institucija za taj festival nije dala ni kune potpore.
23. izdanje DHF-a je ipak organizirano zahvaljujući dotaciji gradskog ureda za kulturu i počinje danas u dvoranama zagrebačkog Studentskog centra, koji je ujedno i organizator. Na internetu možete pogledati zgodan najavni spot od 40-ak sekundi u kojem se kamera fokusira na fasadu s nalijepljenim plakatom, pokraj nje je znakoviti kontejner za smeće, nailazi neki mladić, strga plakat, baci ga na zemlju i ode dalje, a i iz suprotnog smjera nailazi djevojka i sada već zgužvani plakat vrati na njegovo mjesto. Nju igra Kaja Šišmanović, redateljica nagrađivanog dokumentarca “Kak’ je doma” i kći šefa festivala Davora Šišmanovića, a momka Vid Hribar, student Akademije dramskih umjetnosti i glazbenik, sin Hrvoja Hribara. Je li se akcijom trganja plakata solidarizirao sa svojim tatom? Nipošto, jer se našao u timu entuzijasta koji su smatrali da se festival obavezno treba održati.
Oprema u pola cijene
Zgužvani plakat postao je zaštitni vizualni znak ovogodišnjeg DHF-a, a vrlo zgodno su ga osmislile mlade dizajnerice Karla Paliski i Tea Pavić. Primjerenijeg simbola se zbilja nije moglo naći, jer je festival napravljen s jednom trećinom dosadašnjeg budžeta. Nije bilo novca takoreći ni za što, a i projekcije će se održati zahvaljujući tome što je oprema nabavljena u pola cijene od tvrtke Rezolucija: opremu je svojedobno platio HAVC i povjerio koordinaciju Rezoluciji, a bar mali znak dobre volje pokazao je time što nije protestirao protiv specijalnih uvjeta za DHF.
Na festivalu neće biti mnogo čega, pa ni službenog žirija u čijem su radu proteklih godina, između ostalih, sudjelovali Karpo Godina, Želimir Žilnik i Ante Tomić. Novca za žiri nije bilo pa će odluka o najboljim filmovima ove godine ovisiti o filmskim kritičarima koji će pratiti festival, tako da će njihovi Oktavijani postati svojevrsna zamjena Grand prixu.
Za 23. DHF prijavljena su 232 filma, što se čini impozantnim, no tu su kratki i srednji igrani, dokumentarni, animirani, eksperimentalni pa i reklamni filmovi. U selekcijskoj komisiji bili su Gordana Gadžić, Zvonimir Rumbolt i Željko Luketić, odabrali su ukupno 97 filmova, koje ćemo sve do petka uvečer gledati u Studentskom centru. Kao i proteklih godina u tzv. video baru moći ćete steći uvid u Salon odbijenih, u kojem su se povremeno znala naći čak i intrigantnija ostvarenja od onih u konkurencija (jedne godine tamo su završili poslije nagrađivani filmovi “Tri” Gorana Devića i “Drugi Dubrovnik” Petra Krelje).
Nagrada Dovnikoviću
Dva “In memoriam” programa bit će posvećena glumici Maji Petrin i velikom eksperimentalnom autoru Ivanu Ladislavu Galeti, majstor animacije i stripa Borivoj Dovniković primit će večeras nagradu DHF-a za životno djelo, a filmski su kritičari sličnu nagradu dodijelili Nenadu Pati. Redatelj Silvio Mirošničenko napisao je monografiju o seriji “Kuda idu divlje svinje” naslovljenu “Subverzivna poetika Ive Štivičića i Ivana Hetricha”, a na promociji knjige bi se trebao pojaviti i Ljubiša Samardžić. Šef HRT 3 Dean Šoša već dugo je u timu koji priprema DHF, pa se pobrinuo se da na tom kanalu budu i redovne kronike festivala. Budući da je HAVC prošle godine uprskao s natječajem za nove organizatore festivala, vijeće DHF-a odlučit će do kraja festivala o najizglednijem kandidatu. Poslije HAVC može ali i ne mora prihvatiti taj prijedlog, no po svoj prilici ta se procedura ne bi smjela izroditi u skandal sličan onom lanjskome.