Godine 1960. nije bilo lako dobiti ulaznicu za film “Prodavačica ljubičica”. Pred zagrebačkim kinom Balkan, današnjom Europom, stvarali su se redovi još prije no što bi blagajna proradila, film je u kratkom razdoblju vidjelo u glavnom gradu Hrvatske preko 100 tisuća gledatelja, sa radio stanica neprestano je odjekivala pjesma “La violetera” koju je izvodila glavna glumica Sarita Montiel (mi smo je tako zvali, deminutiv je izmišljen za potrebe njezine kratke hollywoodske karijere, no ona je zapravo službeno bila Sara), a ideološki nabrijani komentatori zdvajali su kako socijalistički građani nasjedaju na svakojake uvozne “limunade”.
“Prodavačica ljubičica” zbilja je bila fenomen, nijedan španjolski film dotad naša publika nije prihvatila, ali je melodrama o skromnoj cvjećarki lijepog glasa koja nakon ljubavnog brodoloma preživi i potonuće “Titanica” postala megahit, a Sara Montiel miljenica koju se pratilo iz filma u film: ulaznice su bile rasprodane i za “Carmen iz Granade”, u kojem je nastupala sa svojim tadašnjim ljubavnikom, poznatim francuskim glumcem Mauriceom Ronetom, pa za “Grijeh ljubavi” i još pet-šest drugih naslova.
Poput Garbo
Euforija je jenjala početkom sedamdesetih, kada je, poput Grete Garbo s kojom se družila u Americi, prestala snimati, ali je napravila vlastiti tv show i neprestano nastupala. Pjevanje joj je postalo važnije od glume, iako nije imala školovan glas: kada je 1957., tijekom sinkronizacije filma “Njezina posljednja pjesma”, profesionalka koja je trebala otpjevati njezine songove zatražila isplatu u “cashu” unaprijed, Sara je sama obavila posao i preko noći postala ljubimica španjolske publike.
Dotad su je znali, ali je nisu obožavali. Rođena 1928., počela je glumiti kao tinejdžerica kako u Španjolskoj tako i u Meksiku, sa 26 godina je bila u Hollywoodu i snimila popularni vestern “Vera Cruz” s Garyjem Cooperom i Burtom Lancasterom kao partnerima, ali nije htjela potpisati dugogodišnji ugovor, znajući da će je tipizirati kao latino ljepoticu. Na snimanju svog drugog američkog filma “Serenada”, s Mariom Lanzom i Joan Fontaine, upoznala je svog prvog supruga, velikog filmskog redatelja Anthonyja Manna (kasnije ih je promijenila još tri), a veza im je zamrla jer su suviše često imali angažmane na različitim krajevima svijeta te zbog toga što je ulogu ponosne Španjolke done Jimene u njegovom hvaljenom spektaklu “El Cid” dobila Talijanka Sophia Loren, a ne ona.
Dogodilo joj se isto što i Bruceu Leeju: i on je razočaran Hollywoodom bez velikih ambicija navratio tamo odakle je otišao, u Hong Kong, i snimio “Velikog gazdu”, postavši svjetska senzacija. I Sara je samo skoknula u Španjolsku između hollywoodskih angažmana i prihvatila ulogu u “Njezinoj posljednjoj pjesmi”, s kojom joj zapravo počinje pravi uspon.
Ogovarali su je da ne zna glumiti niti pjevati, međutim, ona je do savršenstva dotjerala imidž primadone jarko crvenih usana, dok su toplina i boja njezina glasa oduzimali argumente onima koji su se žalili na njegov skroman raspon. Među njezinim najstrasnijim poklonicima bio je Pedro Almodovar, koji joj je u “Lošem odgoju” odao intrigantnu posvetu: tamo Gael Garcia Bernal izvodi jedan od njezinih hitova preodjeven u ženu.
Vjerojatno je Sarin treći suprug Jose Tous glavni krivac što je danas tako teško nabaviti “Prodavačicu ljubičica” na bilo kojem od medija: osamdesetih i devedesetih izdanja njezinih filmova i albuma naprosto su prestala kako bi se za njih jednom kasnije još više podjarilo zanimanje.
Ljubavne avanture
Umrla je u svojoj vili u Madridu u ponedjeljak, po svoj prilici prirodnom smrću. Bit će zanimljivo vidjeti hoće li Jennifer Lopez ostvariti svoj naum i zaigrati je u biografskom filmu. Štošta bi u njemu moglo prikazati, od druženja s Billie Holiday, uzgrednih ljubavnih avantura s Ernestom Hemingwayom i Jamesom Deanom, do ozbiljne romance s nobelovcem Severom Ochoom. Ukoliko vas put ikad nanese u La Manchu, kraj u kojem je rođena i u kojem se odigrava Cerevantesov “Don Quijotte”, obavezno posjetite muzej posvećen najvećoj filmskoj legendi španjolskog govornog područja.