Film "Zvijeri" (As bestias) španjolskog režisera Rodriga Sorogoyena pobjednik je 16. Festivala mediteranskog filma koji je u subotu završio u Splitu. Španjolskom filmu nagradu je dodijelio festivalski žiri koji se sastojao od regionalnih kino-prikazivača.
Pobjednički film "Zvijeri" triler je s mjestom radnje u ruralnoj pokrajini Galiciji. Bavi se odnosom para francuskih pridošlica koji u selu kupe zemlju, te njihovih susjeda starosjedilaca koji ih zamrze nakon što Francuzi odbiju unosnu ponudu da prodaju zemlju za vjetroelektranu. Time ostatku mještana "furešti" pomrse unosnu zaradu. Španjolski film temelji se na istinitom događaju koji se 2010. zbio u galješkoj provinciji Ourense.
Film "As bestias" (naslov je na galješkom jeziku) prije Splita je igrao na festivalima u San Sebastianu i Torontu. Redatelj filma Sorogoyen hrvatskoj je publici poznat po političkom trileru "Vlast" (Reino) koji je također igrao na FMFS.
Posebno priznanje žiri je dodijelio dokumentarnom filmu "El Shatt-nacrt za utopiju" hrvatskog dokumentarista Ivana Ramljaka. Koristeći arhivske fotografije i (u manjoj mjeri) žurnale Ramljak rekonstruira svakodnevicu dalmatinskog izbjegličkog logora koji je d 1943. do 1946. bio organiziran na egipatskom Sinaju. Ramljak El Shatt analizira kao utopijsku proto-državu u kojoj su dalmatinski težaci bili organizirani na način kibuca i razvili složenu kulturnu, zdravstvenu i obrazovnu skrb. Ramljakov film –kojeg je festival ciljano prikazao na Dan antifašističke borbe- dobio je u Splitu i nagradu publike.
Najveće iznenađenje se vjerojatno dogodilo u konkurenciji kratkih domaćih filmova. Nagradu programa "Ješke" dobio je film "Mate" redatelja Ivana Efendića koji je u Splitu imao svjetsku premijeru. "Mate" je kratki dokumentarni film o amaterskom slikaru koji živi u Zagori u pojati bez struje, a pri tom slika ambiciozna ulja na platnu inspirirana Rembrandtom. Prateći njegov život i rad, film analizira funkcioniranje pojedinca koji iskače iz vlastite sredine. Osim "Mate", žiri je nagradio i film "Zof" Rina Barbira koji je ranije dobio i glavni nagradu za domaći kratki film na zagrebačkom ZFF-u.
Nagradu publike među domaćim filmovima dobio je "Nije pristojno plesati po grobu" redateljice Ane Šiškov.
Žiriji i publika nagradili su filmove koji su se tijekom devet dana doista izdvojili u programu FMFS-a. No-osim nagrađenih filmova festival je donio još niz zanimljivih atrakcija. Tijekom festivala splitska je publika vidjela – među ostalim- trosatni egipatski povijesni spektakl "Keera i Jin" redatelj Marwana Hameda. Smješten u kolonijalni Egipat između 1919. i 1924., Hamedov film prati ćeliju egipatskog pokreta otpora protiv britanskih kolonizatora. Ćeliju čine-među ostalim- ugledni liječnik, sitni švercer i ženskar, gluhonijemi Židov, koptska kršćanska učiteljica i Armenka. Egipatski "Otpisani" organiziraju palež, napade i atentate u kolonijalnom art-deco Kairu koji pomalo podsjeća na orijentalni "Babilon Berlin". "Keera i Jin" su- inače- najskuplji i najgledaniji film u povijesti egipatske kinematografije.
Posljednjeg natjecateljskog dana FMFS je prikazao i jedan španjolski hit s povijesnom ambijentacijom. Riječ je o filmu "Modelo 77" (Zatvor 77) redatelja Alberta Rodrigueza. Film se zbiva u mjesecima neposredno nakon Francove smrti, kad se španjolska puzeći demokratizira, no u zatvorima još vlada stara batinaška i represivna rutina. Junak filma knjigovođa je uhićen zbog pronevjere koji u barcelonskom zatvoru organizira akciju zatvorenika za poboljšanje prava, a potom i spektakularni bijeg.
Među filmovima glavnog programa pažnju zavrjeđuje i policijski triler "Amore" talijanskog redatelja Andree Di Stefana. Naslovni junak filma je milanski policijski inspektor koji nakon duge službe ide u skromnu penziju. Da bi podebljao prihode, prihvaća posao zaštite ženske osobe od aerodroma do grada za istaknutog kineskog trgovca. Ispostavi se-međutim- da je ponuđeni posao namještaljka, Amoreu gine najbolji kolega, a posljednja noć službe pretvara se u rašomon krinki, obmana i skrivenih agendi. Radnja filma gotovo se čitava zbiva u desetak sati i kroz rekurzivno pripovijedanje iz više kutova razotkriva što se uopće događa. Di Stefanov je film-ukratko-pravi, rasni "noir".