Piše T. Čadež

Autoceste su prepune frustriranih i nervoznih: jure limuzine na blagdan, možda bi bilo bolje da su ostali kući i otišli na misu

Ljudi za upravljačem voze slalom, nabijaju ti se na zadnji kraj, besmisleno ubrzavaju prema usporavajućim autima ispred sebe...

 Ranko Šuvar/Cropix
Živimo u državici gdje je nasilja manje nego gotovo igdje, 90 posto građana posjeduje nekretninu, a nikad toliko ljudi nije bilo izbezumljeno i nezadovoljno
Živimo u državici gdje je nasilja manje nego gotovo igdje, 90 posto građana posjeduje nekretninu, a nikad toliko ljudi nije bilo izbezumljeno i nezadovoljno

Procjenjujem kad je najbolje krenuti autom iz Karlovca za Šibenik. Putujem službeno pa moram autocestom, a od ranog jutra vuče se kolona zbog nesreće u tunelu Sv. Marka. Već je deset sati, a još zdvajam. Uključim televizor i pratim misu na Prvom programu. Zapravo, sad je procesija, prijenos iz lijepog Međimurja, Goričan. Umiruje me hipnotično mnoštvo ljudi sporim hodom i glasom. Potom sjedam za volan. Vozim u koloni već na priključnoj cesti, a zmija automobilska, slušam na radiju, proteže se dvadesetak kilometara, do čvora Bosiljevo. Povoljno jest to što su tragovi nesreće uklonjeni pa trenutačno nema nikakvih suženja i svi automobili kotrljaju se postojano, premda sporo, prema Jadranu. Utišao sam radio, osim prometnih vijesti koje računalo samo pojača, što uvijek činim kad je na cesti ...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
26. studeni 2025 07:20