Dvostruki trijumf Turaka na Berlinaleu: Najbolji je film koji podsjeća na zbivanja u Beogradu

Berlinski filmski festival završio je u subotu navečer dvostrukom pobjedom turskih filmaša. Dva filma turskih autora – „Žuta pisma“ Ilker Çatak i „Spasenje/Kurtuluş“ Emin Alper – osvojila su dva najvažnija festivalska priznanja, Zlatnog medvjeda za najbolji film te Srebrnog medvjeda, veliko priznanje žirija.

Zlatnog medvjeda za najbolji film 76. Berlinala osvojila je drama „Žuta pisma“ njemačko-turskog redatelja Çataka. „Žuta pisma“ bave se bračnim parom umjetnika – dramatičarom i glumicom – koji imaju uspješne karijere. No njihov se profesionalni put zakomplicira kad javno podrže demonstrante protiv turskih vlasti. Glumica dobije otkaz, piscu prestanu izvoditi komade, iz Ankare se moraju preseliti u Istanbul, gdje žive u stanu majke/svekrve, a suprug preživljava taksirajući. Definitivan se lom dogodi kad supruzi ponude ulogu u hit-seriji komercijalne TV, bliskoj vlasti – ali pod uvjetom da skine s društvenih mreža kritičke objave i na neko vrijeme zaveže jezik. Redatelj Çatak – koji je njemački Turčin druge generacije – film nije mogao snimati u Turskoj, pa Ankaru i Istanbul u filmu „glume“ Berlin i Hamburg, što jednoj naoko lokalnoj priči daje univerzalniju crtu. Nakon filma u Berlinu sam razgovarao s nekoliko beogradskih kolega koji su mi rekli da ih ono što se zbiva u „Žutim pismima“ zastrašujuće podsjeća na Beograd danas.

Ilker Çatak

Ronny Hartmann/Afp

Dobitnik Srebrnog medvjeda, „Spasenje“, zbiva se u nekoj fikcionalnoj prednjeazijskoj zemlji koja je jezikom i kulturom podsjeća na Tursku. Film prati uzajamnu omrazu dviju etničkih skupina koje se glože oko istog komada plodne doline. Omraza se pretvara u pravo etničko čišćenje kad u prvi plan iskoči arivistički, ambiciozni vjerski poglavar, ujedno ratni huškač. Alperov film stilom podsjeća na spaghetti‑western, a po dinamici zbivanja ostavlja dojam da je inspiriran ex‑YU ratovima.

Ekipa filma "Spasenje/Kurtuluş"

John Macdougall/Afp

Treću najvažniju nagradu – nagradu žirija – dobio je britanski redatelj Lance Hammer za film „Queen at Sea“. Riječ je o filmu koji je tijekom trajanja festivala imao najbolju ocjenu kritike i slovio za favorita. Za taj su film glumci Tom Courtenay i Anna Calder‑Marshall dobili i nagrade za najbolje sporedne uloge. „Queen at Sea“ je drama koja se bavi demencijom. Zanimljivo je da je redatelju Hammeru to prvi film nakon 18 godina pauze i ukupno treći u karijeri.

Lance Hammer

Ronny Hartmann/Afp

Srebrnog medvjeda za najbolju režiju dobio je britanski filmaš Grant Gee za biografski film o slavnom jazzeru Bill Evans, „Everybody Digs Bill Evans“. Nagradu za najbolju glavnu ulogu dobila je Njemica Sandra Hüller za naslovnu ulogu u filmu „Rose“ Austrijanca Markus Schleinzer. U tom filmu Hüller glumi ženu koja se, preodjevena u muškarca, pojavi u jednom pruskom selu i izjavi da je ratni veteran i nasljednik lokalnog imanja.

Nagradu za najbolji scenarij osvojila je kvebečka Kanađanka Geneviève Dulude‑De Celles za film „Nina Rosa“. Riječ je o filmu koji je većim dijelom sniman u Bugarskoj. Film prati kanadskog galerista bugarskog podrijetla kojeg akvizicija njegove galerije odvodi u bivšu domovinu od koje je godinama ustrajno bježao. Od svih odluka žirija, ova je možda najveće iznenađenje, jer je „Nina Rosa“ film pun općih mjesta, balkanističkih stereotipa i ne baš uvjerljivih karaktera.

Nagradu kritičara FIPRESCI dobio je film „Samsoum, noć zvijezda“ redatelja iz Čada Mahamat Saleh Haroun.

Možda jedino veće iznenađenje večeri dodjele nagrada jest činjenica da je žiri preskočio singapurski film „Svi smo mi stranci“ redatelja Anthony Chen. Ta topla kronika više likova koje povezuje isti restoran brze hrane kotirala je dobro i kod publike i kod kritike, no žiri kojim je predsjedao Wim Wenders preskočio ju je u diobi priznanja.