Ako je vjerovati seriji “Zavada”, čija je prva epizoda u nedjelju uvečer emitirana na američkoj kablovskoj mreži FX, jedan od najčuvenijih filmova u povijesti kinematografije nastao je zahvaljujući tome što je Joan Crawford 1960. prisustvovala dodjeli Zlatnih globusa.
Nagradu za najbolju komičarku tada je dobila Marilyn Monroe za ulogu u “Neki to vole vruće”, koja je zahvalila maznim glasom i iritirala nekadašnju zvijezdu kompanija MGM i Warner Bros: smetalo joj je što su svi ludi za seksepilnom Marilyn, a glumice njezine generacije imaju sve manje posla.
Tamo se podnapila, međutim, kad se otrijeznila, naručila je od svoje bliske suradnice sve knjige u kojima su važni likovi žene srednje i starije dobi: kad već holivudski producenti nisu imali ideja za takve filmove, ona će im servirati gotov projekt.
Bette Davis i Joan Crawford
Bette Davis i Joan Crawford
Sestre koje se mrze
Tako je našla roman Henryja Farrella “Što se dogodilo s Baby Jane?” o dvije sestre glumice koje se mrze još od djetinjstva i unatoč tome žive zajedno, bilo je tu i elemenata horora, što je bio plus, jer je Hitchcock upravo tada postigao veliki uspjeh s “Psihom”, procijenila je da bi tako nešto moglo zanimati redatelja Roberta Aldricha, čija karijera tada baš nije bila na vrhuncu (podsmjehivali su se njegovom biblijskom spektaklu “Sodoma i Gomora”), a s kojim je sredinom pedesetih snimila dobro prihvaćenu melodramu “Jesenje lišće”, no najvažnije je bilo procijeniti tko će glumiti drugu sestru.
Ako je to doista bila Joanina ideja, bila je genijalna. Odlučila je da to bude Bette Davis, dvije godine mlađa od nje, s kojom je desetljećima bila u zavadi, prepucavale su se putem holivudskih tabloida, a trenutačno im je zajedničko bilo to što su podjednako teško dolazile do uloga.
Zašto su uopće bile u zavadi? Sredinom tridesetih Bette je s Franchotom Tonom snimala film “Opasna”, glumcu se dopala njegova partnerica, bila je zvijezda u usponu, prije toga je nominirana za Oscara za film „O ljudskim okovima“, a ovaj put je nagradu i dobila. Posve dostatno da se kod Joan Crawford pobudi zavist, htjela je pokazati da je puno ženstvenija od Bette i udala se za naočitog glumca. Brak nije dugo potrajao, samo pet godina, a i to je bilo puno za vezu iz čistog kaprica.
Drugo, Bette Davis smatrali su tada najvećom holivudskom glumicom, do sredine četrdesetih već je dobila dva Oscara i još šest nominacija, dok je Joan prvu nominaciju, ali i jedinu nagradu dobila za “Mildred Pierce” iz 1945., ulogu koju je njezina kolegica prije toga nesmotreno odbila. I redatelji su ih različito valorizirali, znalo se da će Joan zaplakati pred kamerama samo ukoliko ćete joj prije toga ispričati kakvu tužnu zgodu, dok kod Bette to nije bio nikakav problem, ona je naprosto bila prirodni glumački talent.
Skeptični Aldrich
Natjecale su se koja će drugoj više napakostiti, Bette bi rekla o Joan: “Spavala je sa svim holivudskim muškim zvijezdama osim Lassieja”, a ova o njoj: “Kad joj oduzmete njezine manirizme, izbuljene oči i muštiklu sa cigaretom, ne ostaje ništa.”
Aldrich je bio skeptičan da će Bette prihvatiti ulogu u “Što se dogodilo s Baby Jane?”, međutim, Joan ju je osobno posjetila i nakon kraće izmjene uvreda ova je prihvatila angažman. Trebalo je još nagovoriti Warner Bros. da distribuira film, a njegov šef Jack Warner mrzio je Bette jer je svojedobno razbila tzv. studio sistem, izborila je da ona bira filmove u kojima će glumiti, a ne da joj ih kompanija nameće. Kad je i to izglađeno, snimanje je moglo početi, no malo je tko mogao pretpostaviti kakva ih urnebesna pustolovina očekuje.
Ispalo je da je sve problem, ponajprije to što je Bette imala solidniji honorar nego Joan, pa je to trebalo korigirati, pazilo se tko ima komotniju i veću garderobu, na potpisivanju ugovora ispalo je da je podjednako važno gdje koja od njih sjedi i čije će ime biti prvo na špici, a i jedna i druga stalno su smišljale kako će onoj drugoj napakostiti naočigled čitave filmske ekipe. U jednom trenutku Bette je prekinula to gloženje: “Čuj, ti ne voliš mene, ja ne volim tebe, ali dajmo sve od sebe da to ispadne dobar film.”
Time nije zavladao mir. Joan se dogovorila s Aldrichem kako će izgledati u filmu, igrala je paraplegičarku pa se nije micala iz invalidskih kolica, ali se doimala otmjeno i dostojanstveno. Bette je to shvatila kao svoju šansu, našla je staru periku koju je Joan koristila još dok je početkom 30-ih snimala za MGM, radikalno je napudrala lice želeći pokazati da se njezina junakinja ne pere nego samo stavlja nove naslage šminke i ružem jako narumenila usne. Kad ju je vidio, Aldrich je zapljeskao, a Joan je šutjela, bila je svjesna da će Bette odsad stalno biti u središtu pažnje jer je izgledala poput vještice.
Dobar materijal
Ryan Murphy dobro je procijenio da je to odličan materijal za njegovu “antology” seriju “Zavada”, koja će u svakoj novoj sezoni predstaviti neke druge protagoniste, ali će slučajevi uvijek biti autentični. Istaknuti član holivudske gay zajednice (oženjen je sa svojim partnerom, fotografom Davidom Millerom, a zahvaljujući surogatnoj oplodnji imaju već dva sina), iznimno je uspješan producent, scenarist i redatelj, njegove serije “Reži me”, “Glee” i “Američka horor priča” veliki su hitovi, a lani je posebno trijumfirao zahvaljujući “Američkoj kriminalističkoj priči: Narod protiv O.J. Simpsona”, serija je dobila nagradu Emmy, a ove godine i Zlatni globus. U “Zavadi” ključno je bilo odabrati dvije odlične glumice za uloge Bette Davis i Joan Crawford, Susan Sarandon i Jassica Lange zbilja vladaju svojim likovima, dok je Murphy sam režirao pilot epizodu.
Gledanost na FX-u je vrlo dobra, a prije no što je prva sezona “Zavade” uopće krenula već je odobrena druga, koja će se baviti britanskim princem Charlesom i pokojnom princezom Dianom. Nema zbora, serija bi se tako mogla nastavljati u nedogled.