Dodjela nagrada Emmy, 72. po redu, počela je vrlo čudno. Voditelj Jimmy Kimmel ponašao se kao da je to uobičajena gala priredba, u publici koja se glasno smijala njegovim dosjetkama prepoznavali ste slavna lica, no najviše vas je začudilo što je dvorana bila dupkom puna, bez ikakvog razmaka među sjedalima, što se danas smatra obaveznim.
A zatim je uslijedilo otrežnjenje. Kimmel je otkrio da se nalazi u praznom studiju, da je krcata dvorana iluzija s neke od ranijih dodjela nagrada, a na ono malo stolica bile su kartonske simulacije televizijskih zvijezda. Osim jedne. Među njih se ugurao Jason Bateman, glavni glumac, izvršni producent i povremeni redatelj hvaljene serije “Ozark”, koja se također natjecala za Emmy, on se pretvarao da je također kartonska figura, ali kako je povremeno micao očima, voditelj ga je “provalio” i zatražio da napusti studio. Zapravo, rekao mu je da može ostati ukoliko će se smijati njegovim šalama. Naposljetku su postigli dogovor i Bateman je otišao.
Vatra u studiju
Prva prezenterica dodjele nagrada bila je Jennifer Aniston, Kimmel ju je uvjerio da su kuverte s imenima pobjednika najstroža tajna i da ih je najbolje spaliti. Ona je to učinila i bacila gorući papir u koš, no kako je u njemu bilo još zapaljivog materijala, oboje su morali uzeti aparate za gašenje požara da bi izbjegli katastrofu. Je li to bilo namješteno? Možda, no ako jest, dosjetka se činila vrlo rizičnom. Takva je, međutim, bila i cijela priredba.
Nominirani su sjedili u svojim domovima ili hotelima i ako bi čuli da su dobili nagradu, oglasili su se prigodnim govorom. Štos je bio u tome da su čak i držali statuu, koju bi im prije toga uručili službenici Američke televizijske akademije odjeveni u smoking od hazmata, zaštitnog materijala koji nikoga ne dovodi u opasnost. Nije to baš uvijek bio slučaj, ako je pobjednik bio geografski jako udaljen, poput Njemice Marije Schrader (igrala je glavnu ulogu u rijetko prikazivanom filmu Rajka Grlića “Josephine”), koja je neočekivano nagrađena za režiju serije “Neortodoksna”; ona je očito govorila uz pomoć Skypea, riječi i slika se nisu baš poklapali, ali već sama činjenica da su došli do nje za svaku je pohvalu.
Nisu svi bili prisutni uz mali ekran, Meryl Streep i Michael Douglas bili su zastupljeni samo fotografijama, no srećom nisu nagrađeni, tako da se organizatori nisu morali izvlačiti neuvjerljivim opravdanjima. Uostalom, kod nagrade Emmy to nije ništa nova, Maggie Smith je pet puta nominirana, dvaput je čak i pobijedila, ali se nijednom nije pojavila na priredbi jer mrzi zrakoplove.
Ekipa iz hotela
Bez šale, ovogodišnja virtualna dodjela nagrada bila je povijesni događaj. Štošta se moglo pretvoriti u katastrofu, ali to se nije dogodilo. Naprotiv, kad doznate da ste dobili Emmy i nalazite se u sigurnosti svoga doma, nevjerojatno ste opušteni, što je pokazala iskreno uzbuđena Zendaya, nagrađena za izvrsnu glavnu ulogu u seriji “Euforija”. Samo što se nije rasplakala, ali se pribrala u pravi trenutak.
Neki su bili tako sigurni u pobjedu, poput Damona Lindelofa, tvorca serije “Čuvari” (ukupno 11 nagrada, no to nije bilo lako izbrojati jer je onome što su dobili u nedjelju uvečer trebalo pribrojiti i tzv. kreativne Emmyje od prethodnog tjedna), koji je hladnokrvno pročitao već napisani govor. Nije ga zasmetalo ni to što mu je u jednom trenutku zazvonio telefon (ili mobitel). Najjednostavnije je bilo ekipi humorističke serije “Schitt’s Creek”, svi su se nalazili u jednoj hotelskoj sobi i samo su se izmjenjivali za mikrofonom, jer su te večeri dobili čak sedam nagrada (i dvije od prethodnog tjedna), što je najviše u povijesti te kategorije.
Svakodnevna Amerika
Simpatična je dosjetka bila ponovni susret s Jennifer Aniston, koja je očito brzo stigla od studija do kuće, ali se ispostavilo da živi s Courteney Cox i Lisom Kudrow, svojim kolegicama iz “Prijatelja”. One su u kolovozu trebale snimati “reunion” s kompletnom originalnom šestorkom, ali je projekt odgođen tko zna dokad.
Još je simpatičnije bilo što su neke od kategorija najavljivali obični Amerikanci, poput liječnika koji se bore protiv koronavirusa, medicinskih sestara i rančera, bili su uvjerljivi, uopće se nisu zaplitali u kompliciranim tehničkim izrazima i dali su čitavoj priredbi poseban štih.
Nije to više bila glamurozna Amerika kakvom se inače bave slične dodjele, nego svakodnevna, radnička, koja je napokon dobila svoj prostor kakav bi na Oscarima mogla samo sanjati. No, u doba pandemije kao da su svi postali jednaki jer su pogođeni istom nevoljom.
Jako puno prostora posvećeno je rasnoj ravnopravnosti, ne samo zbog rekordnog broja nagrađenih umjetnika koji nisu bijelci nego i posebnih priloga. America Ferrera iz “Ružne Betty” tumačila je kako su je pokušali natjerati da što više pokaže svoje hispansko podrijetlo, natpisi “Black Lives Matters” iskrsavali su odasvuda, a poput hladnog tuša doimao se govor Jesseja Armstronga, scenarista nagrađene serije “Naslijeđe” u kategoriji najbolje drame. On nije odabrao one kojima se zahvaljuje, nego one kojima se ne zahvaljuje, a to su korona virus, američki predsjednik Donald Trump i britanski premijer Boris Johnson. Bez njih bi svijet danas bio sigurnije mjesto za život.