Petnaestogodišnji Veljko Bulajić partizanskom se pokretu priključio 1943., što se smatralo normalnim, budući da je tamo završila njegova cijela obitelj, otac, majka i uz Veljka dvojica braće, od kojih je Đorđe rano poginuo, a Stevan je kasnije postao poznati književnik i scenarist. Prije rata živjeli su u Sarajevu, a po uspostavi novog režima Veljko je završio u Zagrebu, točnije u novoosnovanom Domu armije, gdje ga je dopao resor kulture. Odmah je pokazao zanimanje za film, pa je ondje osnovao filmski klub, u kojem su prikazivana ostvarenja s kinorepertoara, iako se tvrdi da je selektor preferirao američke i zapadnoeuropske filmove. Možda, no njih tada baš nije bilo puno, jedino ako nisu zaostali iz predratnog fundusa....