Svi dobitnici ovogodišnjih glumačkih Oscara na svoj su način bili podcijenjeni, strpani u ladicu, zgurani u zabran manje cijenjenih žanrova i uloga. No- ni kod jednog nije takav slučaj bio tako drastično kao što je kod Brendana Frasera. Dobitnik ovogodišnjeg Oscara za najbolju glavnu mušku ulogu vratio se u ozbiljnu glumu iz gotovo potpunog filmskog zaborava. Ali- i oni rijetki koji su ga se uopće sjećali pamtili su ga po filmovima koji su bili- pa, recimo do blago- potpuno idiotski.
Novopečeni oskarovac Brendan Fraser rođen je1968. u Indianapolisu. Rođen je u SAD, no u kanadskoj obitelji, a po odrastanju i putovnici je Kanađanin. Nakon studija glume debitirao je 1992. u teen-komediji "Encino Man". U tom filmu glumi- pračovjeka koji se nenadano nađe u Americi 90-ih, među pubertetlijama.
Ta uloga tako je tipična za ranu Fraserovu karijeru. Fraser će tijekom 90-ih redovno glumiti u visoko-konceptnih komedijama ili parodijsko-akcijskim filmovima. U tim filmovima Fraser glumi pračovjeke, ljude koji su odrasli u džungli ("George iz džungle"), blesave rokere ("Airheads"), čovjeka koji se nakon 35 godina skrivanje u skloništu prvi put pojavio u modernom svijetu ("Blast From the Past"). Svi ti filmovi jeftino eksploatiraju Fraserov očiti imidž: onaj zdravorazumskog naivca, ljepuškastog, ali dječje bezazlenog blesana.
Godine 1999. Fraser će doživjeti najveći iskorak u srednju struju s prvim filmom serijala "Mumija" u kojem glumi glavnog junaka, humornu parodiju Indiane Jonesa. Film je komercijalno prošao pristojno i imao dva nastavka, ali malo tko ga je zaista cijenio, a Frasera ta uloga nije pogurnula prema nekom glumačkom prestižu.
U Fraserovoj karijeri u tom se periodu izdvaja samo jedan film: politički triler "Mirni Amerikanac" Phillipa Noycea po romanu Grahama Greenea. U tom filmu- u kojem je glumio i Rade Šerbedžija- Fraser glumi nadobudnog, ali lakomislenog operativca američke ambasade u Vijetnamu koji nehotice izazove tragediju. Bila je to neočekivana uloga u kojoj je redatelj spretno koristio Fraserov imidž dobrostivog komičnog naivca.
Iako u narednim godinama Fraser stalno radi, zbog debljine više nije mogao glumiti ni akcijske, ni romantične uloge, a na sve su se to naredali i osobni problemi i medijski skandali. Glumačko utočište Fraser stoga nalazi u kazalištu, gdje je- navodno- naredao niz zanimljivih brodvejskih uloga i pokazao da zapravo zaista zna glumiti.
Kazalište ga je kad je već bio u šestom desetljeću života počelo vraćati na film. Steven Soderbergh mu daje malu, ali efektnu ulogu u gangsterskoj drami "No Sudden Move" ambijentiranoj u Detroit 50-ih, na vrhuncu auto industrije.
Na koncu, Darren Aronofsky odlučuje Fraseru povjeriti glavnu ulogu u adaptaciji kazališnog teksta "Kit" Samuela D. Huntera. Fraser u filmu glumi groteskno pretilog nastavnika na daljinu koji se pokušava povezati sa svojom tinejdžerskom kćeri. Fraserovu su ulogu osporavali zato što je groteskna debljina njegova lika izvedena protetskom maskom. No, za samu ulogu to nije bitno, jer Fraser u filmu u principu najviše glumi mimikom i očima. Volio čovjek taj film ili ne (vaš ga novinar ne voli) ne može se poreći da u Fraserovoj ulozi ima suptilnosti. Trideset godina nakon Pećinskog Čovjeka iz Encina, Fraser je i na velikom platnu pokazao da- ipak zna glumiti.