54. KVIFF

BUGARSKI FILM 'OTAC' DOBIO GLAVNU NAGRADU NA FESTIVALU U KARLOVYIM VARYIMA Nagrađen je i film 'Agina kuća' koji je nastao u hrvatskoj koprodukciji

Prizor iz filma "Otac"
 KVIFF / YOUTUBE
 

Dodjelom nagrada u subotu je u češkom kupališnom gradu Karlovy Vary završio 54. KVIFF, najveći i najutjecajniji filmski festival u istočnoj Europi.

Glavnu festivalsku nagradu - Kristalni globus - osvojio je bugarski film „Otac“ redateljskog para Kristina Groževa i Petr Valčanov ("Lekcija" i "Slava"), crna komedija o srednjovječnom dizajneru koji odlazi u provinciju na pogreb. Stvari se, međutim, kompliciraju kad shvati da je njegov obudovjeli otac mentalno popustio i pun je luckastih zamisli.

No, za nas je možda i važnije što su dvije nagrade osvojili filmovi koji imaju veze s Hrvatskom.

Nagradu kritike FEDEORA osvojio je kosovski film „Agina kuća“ debitantice Lendite Zeqiraj. Riječ je o filmu koji je nastao u hrvatskoj koprodukciji. Film Lendite Zeqiraj zbiva se u zabitom kosovskom selu gdje daleko od grada žive same srednjovječne žene. Jedna od njih udovica je lokalnog Albanca i kosovska Hrvatica. Zbog jezika i akcenta, međutim, okolina vjeruje da je Srpkinja pa se suočava s mržnjom i predrasudama. Riječ je o intimističkom, poetskom filmu dugih i lijepo režiranih dijaloških sekvenci, tipičnom filmskom „ženskom pismu“ koje pati od viškova i sporosti, no ukazuje na očito darovitu redateljicu u nadolasku.

S dvije nagrade se iz Karlovih Vary vraća i film „Neka bude svjetlo“ režisera Marka Škopa. Škop je Slovak koji je bračno, obiteljski i životno vezan za Zagreb u kojem živi, no djeluje u slovačkoj kinematografiji. „Neka bude svjetlo“ je priča o Slovaku koji radi kao bauštelac u Austriji, te koji se za božićne blagdane vraća u rodni, snijegom zameteni gradić u Slovačkoj. U gradiću mu žive supruga i djeca, a jedan od njih je tinejdžerski sin. Tijekom blagdana, jedan se od sinovljevih školskih kolega ubije. Na pogrebu, roditelji nasrnu na junaka i njegovog sina, tvrdeći da je sin glavnog junaka zlostavljanjem nagnao mladića na suicid. Junak film isprva vjeruje sinu i odbacuje optužbe. Ipak, počinje istraživati i otkrije prikriveno mužjačko zlostavljanje unutar lokalne sekcije nacionalističke omladinske milicije, Slovačke obrane. Kako počne čeprkati po tome, protiv njega se okrenu i mladi militanti, ali i lokalni župnik koji u duhu Ike Mandurića podržava „prave muškarce“.

Škopov film u Karlovym je Varyma osvojio dvije nagrade. Prvu od njih osvojio je Milan Ondrik za ulogu oca, isprva blagog i neautoritativnog oca (Mandurić bi rekao - "njonje") koji se tijekom filma pretvara u vesternskog, principijelnog građanskog heroja. Druga nagrada koju je „Nech je svetlo“ dobio je nagrada ekumenskog žirija, što je osobito zanimljivo ima li se na umu da film oštro prokazuje istočnoeuropski klerikalizam.

Riječ je o izvanrednom filmu koji će filmofile podsjetiti na sjajnog Tavernierovog „Urara iz St. Paula“.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
30. studeni 2022 12:34