Ognjen Sviličić, hrvatski redatelj čiji su filmovi igrali na najeminentnijim međunarodnim filmski festivalima i tamo nerijetko bivali nagrađeni, u svojem je novom filmu "Glas" nastavio istraživati živote, kako se kolokvijalno kaže, "malih" ljudi.
Nakon "Da mi je biti morski pas" i izlazaka u Splitu, "Oprosti za kung fu" i vanbračne trudnoće, "Armina" i želje mladog Bosanca za glumačkom karijerom, "Dva sunčana dana" i bračne krize te "Takva su pravila" i nasilja, Sviličić u filmu "Glas" istražuje pobunu pojedinca protiv kolektiva, odnosno sustava.
Priča "Glasa" prati splitskog tinejdžera Gorana, kojeg samohrana majka stjecajem okolnosti mora odvesti u u katolički internat. Goran tamo dolazi u sukob s institucijom i ravnateljicom jer se ne želi moliti uoči obroka. Sviličić, međutim, dječakov bunt ne usmjerava prema Crkvi. Naime, drugi tinejdžeri koji borave u internatu nisu osobito religiozni, a nije ni Goranov ujak. Svi onim, međutim, od Gorana očekuju da se pokori, da sluša i slijedi upute.
Vjera u Boga nije nužna.
Sviličić je u razgovoru za Jutranji Nenadu Polimcu otkrio zašto je Goran uopće završio u tom internatu: "Nije to baš tako, njoj je imponiralo što katoličke škole imaju komfor, jeftinije su, i što je najvažnije, djeluju sigurno. To da on neće pristati sudjelovati u vjerskim ritualima, njoj koja ide raditi na brod, nije se činio kao osobit problem. Pogotovo jer je smatrala da Goran ima mušice koje će nestati u školi sa strožim režimom."
Je li internat uspio iz tinejdžerove glave izbiti mušice i kako je protekla njegova borba protiv konformizma doznaje u novoj epizodi serijala Polimac preporučuje: