Srpska kinematografija i ove je godine opet zalijepila publiku za stolice s nekoliko hitova koji su privukli stotine tisuća gledatelja.
No, ispod te glavne struje postoji i drugi tok: iz Beograda stalno pristižu živahni filmovi novih i mladih autora koji nisu tako grandiozno gledani, ali su dobri i ostave trag u festivalskom ekosistemu. Lani smo od takvih gledali "Moj jutarnji smeh" i "Oazu". Ove godine jedan od takvih su "Kelti" - film debitantice Milice Tomović. Riječ je o filmu koji je u subotu na programu zagrebačkog Human Rights Film Festivala. Na HRFF "Kelti" su stigli s prošlog Berlinalea gdje su prikazani u popratnom programu Panorama, a film je u međuvremenu nagrađen za najbolju režiju u Sarajevu.
"Kelti" se zbivaju godine 1993. u Beogradu. Uokolo je rat, vijesti su pune bojišta, inflacija je nezapamćena, nema benzina. U tim nenormalnim okolnostima jedna beogradska obitelj organizira rođendan mlađoj kćeri. Da stvari nisu normalne, shvatite na početku filma kad baka u dućanu odustane od kupnje masla za tortu jer ono košta šest milijuna dinara. Da stvari u kući nisu normalne, shvatite u prvoj sceni filma kad otac djevojčice izbjegne seks, a majka se laća masturbiranja.
Tijekom 24 sata koja film prati Milica Tomović će beogradsku kuću napučiti svom silom oprečnih likova, od starije sestre rokerske buntovnice, tinejdžerskog rođaka nacista, lezbijske tete i žene s kojom je teta upravo doživjela bolan prekid. Dakako, uz sve to idu i supkulturni otpaci 90-ih, poput Ninja kornjača. Rezultat je mračno-zabavni miks, film koji bi se mogao opisati kao balkanski "Big Chill" ili "Jagode u grlu" za postjugoslavensku generaciju.