Poznati holivudski glumac Danny Glover doputovao je u Sarajevo kao gost 19. Sarajevo Film Festivala te kao kustos Fondacije Katrin Cartlidge kako bi predstavio i uručio nagradu ovogodišnjoj dobitnici Dyani Gaye. Nakon što se u utorak družio sa sudionicima Sportskih igara mladih, jučer je bio na tradicionalnom programu “Kafa sa...” na kojem je govorio o svom odrastanju, glumačkoj karijeri te aktivizmu i humanitarnom radu kojem je posvećen godinama. Danny Glover je poznat i po ulogama u serijalu blockbuster filmova “Smrtonosno oružje”, ali i filmovima “Boja purpura”, “The Royal Tenenbaums” i brojnim drugim. Ipak, ono što je manje poznato je njegov aktivistički i humanitarni rad kojim se bavi godinama, posebice kroz programe koji zagovaraju ekonomsku pravdu, pružanje zdravstvene njege i obrazovanja svima u SAD-u i Africi te podrške radničkim pokretima diljem svijeta.
Studentski protesti
I njegov je filmski rad proteklih godina duboko prožet aktivističkim angažmanom. Zajedno sa scenaristicom i producenticom Joslyn Barnes 2005. godine osniva producentsku kuću Louverture Films koja je posvećena razvoju i produkciji filmova od povijesnog značaja i koji se bave važnim društvenim temama. U razgovoru s novinarama osvrnuo se na život svojih roditelja, baka i djedova, prisjećajući se s kakvim su se problemima suočavali i koliko je to utjecalo na njegovo odrastanje:
“Kao dijete shvatio sam, zahvaljujući svojim roditeljima, da postoji nešto puno veće što se događa u svijetu od naših običnih, svakodnevnih života. Moja majka je rođena na jugu, a moga oca, koji je najdivniji čovjek na svijetu, upoznala je u New Yorku. Ubrzo su došli živjeti u San Francisco gdje sam i rođen odmah nakon Drugog svijetskog rata. Vrlo važna činjenica koja me obilježila u djetinjstvu i koja je odigrala ulogu u svemu onome što ću postati kasnije jeste njihovo članstvo u sindikatu, jer su oboje radili za Američku poštansku službu i borili se za građanska i radnička prava. Krajem 60-ih otišao sam na studij i sjećam se da sam i tada sudjelovao u studentskim protestima i borio se za ono što sam vjerovao da će postati, a i postali su globalni problemi današnjice.”
Glover se osvrnuo i na to da svoju karijeru nije započeo kao glumac, nego je želio postati inženjer i baviti se ekonomijom, a šest i pol godina radio je i za gradsku službu. Činjenicu da se počeo baviti glumom zahvaljuje južnoafričkom piscu Atholu Fugardu.
- Postojalo je nešto u njegovim djelima za što sam imao osjećaj kao da je napisano za mene. Kada sam počeo čitati Fugarda, postajao sam sve više zaokupljen i svojim političkim angažmanom. Shvatio sam da bih mogao iskoristiti svoj posao glumca kao platformu i na taj način prenijeti poruke koje sam smatrao važnima”, naglasio je Glover.
Producentska kuća koju je osnovao prije osam godina pomogla mu je, kaže, da se udalji od filmske industrije i onoga što ona zahtijeva i posveti se potpuno drukčijim, životno i globalno bitnim pitanjima.
- Imao sam sreću da sam kao klinac živio u San Franciscu, a ne recimo negdje u Teksasu, jer sam imao prilike gledati filmove iz drugih zemalja poput Argentine, Brazila, Indije, Francuske ili Italije i to mi je pomoglo da shvatim kakvi su ljudi prema načinu na koji oni artikuliraju i vizualiziraju sami sebe i to je upravo ono što sam tražio, a to sigurno nije slika koju vidite na holivudskim filmovima.
Ambasador UN-a
Između 1998. i 2004. godine Danny Glover je bio ambasador dobre volje Ujedinjenih naroda, a želja za takvim angažmanom, kaže, javila mu se još kada je bio desetogodišnji dječak: “Sjećam se kada je Gana dobila svoju nezavisnost, imao sam deset godina i gledao sam na televiziji snimke tih ljudi te pomislio: ‘Pa, oni ne izgledaju kao Afrikanci koje sam gledao u Tarzanu’, i htio sam znati tko su ti ljudi. Znao sam da je svijet drukčiji od onoga kakav se predstavlja i UN mi je pomogao da upoznam ljude širom planete.”
Na pitanja novinara o dojmovima posjeta Sarajevu Glover je odgovorio kako je zadivljen Sarajevo Film Festivalom posebice zbog činjenice da je izrastao iz nečega što je nastalo u ratu i da je njegova uloga upravo ta da pomaže u liječenju ratnih rana i pridonosi pomirenju i suživotu.