Sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća jugoslavenska se diskografska industrija sastojala od dva asimetrična pola. Jedan od njih činila je zapadna estrada, pop i rock glazba s uporištem u zapadnijim regijama, velikim gradovima i urbanoj srednjoj klasi. Bila je dominantna i povlaštena, stimulirana kroz festivale, gitarijade i savez omladine, medijski vidljiva i javno poželjna. U sljedećim desetljećima oko nje se obavila industrija identitetske mitologije koja je jednako kanonizirala Olivera koliko i novi val, Gabi Novak koliko i KUD Idijote.
Drugi su pol činili - kako se to tada zvalo - "narodnjaci". Riječ je bila o muzički heterogenoj gami muzičara koji su svirali i pjevali cigansku i starogradsku muziku, sevdalinke i...