Filmski horor ima mnogo rukavaca i grana, no svi se oni granaju iz istog debla. Povijest kulture reći će da žanr strave 20. i 21. stoljeća izvire iz romantičarske “gotske” proze, niza proznih djela u kojima se (mahom) ženske junakinje suočavaju s nadnaravnim užasima unutar prijetećih i klaustrofobičnih dvoraca.
Od 18. stoljeća i zlatne ere “gothica” prošlo je 250 godina, a u međuvremenu su kuće opsjednute avetima promijenile mnogo obličja. Kod Kubricka i Kinga demoni su opsjeli snijegom zameteni hotel, u japanskoj “Crnoj vodi” anonimni neboder, a u “Alienu” svemirski brod. Nakon svih tih varijacija, film “Crimson Peak” Guillerma del Tora ukletu kuću vraća njenom izvornom obličju. “Gothic” se u filmu meksičkog redatelja vratio - gotici. Junakinja del Torovog filma je Edith ( Mia Wasikowska), kći bogatog graditelja s industrijskog američkog sjevera (iz Buffala). Jednog dana, u Buffalo pristižu mladi britanski aristokrati, brat i sestra Sharpe ( Tom Hiddleston, Jessica Chastain).
Baron Sharpe traži investitora za svoj izum - parni kopač gline – ali ga Edithin otac grubo odbije. Englez ima više sreće u ljubavi: zavede Edith, nagovori je da se uda za njega i pođe u njihov engleski dvorac Crimson Peak.
Mlada Amerikanka stiže u Stari svijet gdje će se uskoro ispostaviti da su aristokrati bez prebijene pare, da je Crimson Peak jeziva podrtina te - dakako - da dvorcem noću glavinjaju aveti. Suvišno je i reći, tu je i sestra s kojom baš nije sve na mjestu. Edith otpočinje istragu koja će je dovesti do jezivih spoznaja.
Guillermo del Toro (1964) meksički je režiser koji je karijeru u domovini otpočeo jednim klasnim “gothicom” (“Cronos”, 1987), da bi kasnije razvio šaroliku karijeru koja je uključivala holivudske franšize (“Hellboy”, “Blade”), scenarij za “Hobite” te neke zanimljive autorske filmove od kojih je opravdano najslavniji briljantni “Panov labirint”. Kao režiser, del Toro je uvijek bio sklon žanrovima fantastike, oprobavao se u različitim podžanrovima od “fantasyja” do biološkog horora kronenbergovskog tipa (“Mimic”) – no, nikad se nije vratio čistom “gothicu”.
U “Crimson Peaku” gotski je žanr u čistom, nerazrijeđenom obliku. Sve je tu: i nevina djeva užasnuta traumom braka, i zavojita stubišta, i podrumi, i duhovi mrtvih, čak je i arhitektura prenapuhano neogotička. Napoljetku, tu je Jessica Chastain kao čuvarica/ključarka dvorca, u sjajnoj ulozi koja neodoljivo podsjeća na Hitchcockovu “Rebeccu”.
Del Toro je uvijek bio darovit stilist pa je i “Crimson Peak” film kojem je najjače oruđe vizualna stilizacija. Del Toro je domišljato povezao viktorijanski “gothic” i industrijsku revoluciju te film smjestio u potpuno bronteovski, opustošeni pejzaž u kojem su otvoreni kopovi gline izbrazdali pejzaž i ubavu Englesku pretvorili u Majdanpek. U taj ispražnjeni prostor, Del Toro ubacuje ukletu kuću koja je ekscesno prvoloptaška, kao da je iz fima Tima Burtona.
Nažalost, ta barokna vizualizacijska raskoš u “Crimson Peaku” se sudara s relativno skromnim scenarijem, punim rupa i nerazrađenih rukavaca. Paralelna detekcijska fabula krajnje je trapava, okvirna naracija nametljivo nepotrebna, a sami duhovi isukani su iz korica na polovici filma kao bitan motiv, ali posve zaboravljeni u raspletu. Dojam je da je Del Toro u “Crimson Peaku” previše mislio na sliku, a malo i premalo na tekst.
Pogledajte kino-najavu filma