Prošlog vikenda zbio se povijesni događaj za svjetsku kinematografiju. Prvi put je jedna zemlja pretekla Ameriku po ukupnom prihodu u aktualnoj godini, a to je naravno Kina koja se proteklih godina ionako po rezultatima sve više približavala najmoćnijem svjetskom tržištu. Zasad je Kina u blagoj prednosti, no do kraja godine, nastavi li Hollywood pomicati svoje blockbustere na sljedeću godinu (što je neizbježno) i držati ključna područja zatvorenim, razlika će biti još veća.
Naravno, toga ne bi bilo da nema koronavirusa, koji je deklasirao američku kinomrežu u dva najjača filmska središta, u New Yorku i Los Angelesu, dvorane za prikazivanje filmova i dalje su zatvorene, međutim, i Kina je osjetila posljedice covida-19. Tamo je epidemija ionako najprije izbila, dvorane su se počele zatvarati već krajem siječnja, a definitivno su prestale raditi početkom veljače. Nacionalno otvaranje počelo je od kraja srpnja pa su kina imala pauzu od gotovo pola godine.
Neki su multipleksi istaknuli da je to bio dobrodošao prekid jer su sjedala, zahodi i foajei obnovljeni, a prostori su temeljito dezinficirani. Prije ponovnog puštanja u rad, smišljena je precizna strategija kako privući publiku natrag, jer su se nekadašnji redovni posjetitelji plašili virusa i nisu bili pretjerano raspoloženi za izlaganje riziku. Upravo su se zato ulaznice isprva mogle kupiti samo online, u kinima hrana i piće nisu bili dopušteni, distanca među posjetiteljima bila je obavezna, a u dvoranu ste smjeli samo s maskom.
Dakako, popunjenost dvorane bila je ograničena na 70 posto, no prvih tjedana takav posjet bio je vrlo rijedak: repertoar je ionako bio osrednji, nešto malo kineskih aduta i osrednja holivudska pojačanja kao što su "Dolittle" s Robertom Downeyjem jr.-om i ratna drama "1917." služili su za zagrijavanje, međutim, posjet se razmahao kad je u kina stigao film "Osam stotina", akcijska drama iz Drugog svjetskog rata, koja će sa 460 milijuna dolara bruto prometa vjerojatno ostati financijski najuspješnije ostvarenje ove godine.
Bio je to tek početak, Kina ima dva velika praznika koji traju po tjedan dana, prvi proljetni prekinut je ekspanzijom koronavirusa, ali je zato drugi jesenski - zove se Zlatni tjedan i traje od 1. do 8. listopada - iskorišten u potpunosti. Iako holivudski blockbusteri "Tenet" i "Mulan" nisu ispunili očekivanja, pogotovo ovaj drugi jer je u pitanju ipak kineska tema obrađena na američki način, s prikazivanjem su počela dva kineska filma koji su postali hitovi.
Prvi je patriotski zadojen omnibus "Moj narod, moj zavičaj", sastavljen od pet priča koje su potpisali poznati kineski redatelji, nastavak lanjskog hita "Moj narod, moja zemlja" (sedam priča, sedam redatelja). Zarada je bila impresivna za razdoblje covida-19, ukupno 360 milijuna dolara bruto u samo dva tjedna prikazivanja, a "Tenet" je za mjesec dana eksploatacije u čitavom svijetu (uključivši i Kinu) utržio samo 323 milijuna bruto.
U Zlatnom tjednu odlično je prošao i animirani film "Jiang Ziya", zgrnuo je dosad ukupno 231 milijun dolara bruto, nije dosegnuo "Ne Zha", lanjski hit na koji se nastavljao (taj je zaradio 720 milijuna), ali ovo su ipak puno ozbiljnija vremena.
Uostalom, nekadašnje zarade su bile puno više, "Vučji ratnici 2" iz 2017. predstavljali su fenomen s utrškom od 874 milijuna dolara bruto, a hoće li se one ponoviti, znat ćemo uskoro.
Sada se već i publika opustila, mnogi su priznali da im je odlazak u kino nedostajao, boravak uz televizor predstavljao im je ograničenje, a kako do kraja godine kineska kinematografija ima još jakih naslova, ne bude li neugodnih iznenađenja s eventualnom novom ekspanzijom virusa, film je u toj zemlji pred novim procvatom. Najpozitivniji aspekt te situacije ublažavanje je cenzure pa su filmovi koji su dvije-tri godine čekali na dozvolu za prikazivanje, odjednom postali podobni ("Osam stotina" je trebao imati premijeru prošlo ljeto, koja je odgođena - iz nepoznatih razloga - za ovu godinu, što se pokazalo spasonosnim).
Ključni je razlog kineskog uspjeha u tome što nije holivudska kolonija, u situacijama kakva je ova ima dovoljno vlastitih proizvoda da izdrži bez njihovih blockbustera. Nešto slično potvrdili su i Francuzi, njihov je ukupni promet osjetno pao u odnosu na lanjsku godinu, no kad se računaju samo francuski filmovi, pad iznosi podnošljivih 20 posto. A Hrvatska? U godini kad su nam naše komercijalne uzdanice najviše trebale, one su potpuno izostale, čak su se i dva filma s domaćom etiketom, "Ribanje i ribarsko prigovaranje" i "Mare", istovremeno našla u kinima. Apsurdno.