ZLATNI STUDIO

Danica Ćurćić: ‘U filmu Murina morala sam se jako potruditi da Nelu ne prikažem kao slabu ženu‘

Glumica Danica Ćurćić nominirana je za nagradu Zlatni Studio

 Doreen Kennedy/Alamy/Alamy/Profimedia
Glumeći je, morala sam se boriti sa svojim skandinavskim feminističkim pogledima, iznutra u meni sve je govorilo toj ženi, učini nešto

Danica Ćurčić, danska glumica srpskih korijena, glumi majku i suprugu u "Murini", filmu o obitelji s dalmatinskog juga s kojim je redateljica Antonela Alamat Kusijanović debitirala, a u Cannesu osvojila nagradu Camera d'Or.

Govoreći o nominaciji za Zlatni Studio u kategoriji za najbolju filmsku glumicu, kaže:

"Jako mi to puno znači, film je prepoznat u zemlji u kojoj je nastao, ali meni koja tamo ne živim to znači gotovo i više, jer to je moje prvo snimanje na tom teritoriju, nisam poznata tamošnjoj publici."

U životu je priželjkivala raditi dokumentarne filmove, zanimao ju je posao iza kamere. Upisala je filmski studij na sveučilištu u Kopenhagenu. "No, nakon tri godine, kad sam diplomirala, shvatila sam da mi nedostaje da se u svom poslu koristim i tijelom.

Osvijestila glumu

Potom sam otišla na školovanje na Physical Theater School Dell'Arte u Kaliforniji. Tamo sam osvijestila da baš gluma u sebi ima sve elemente koje tražim."

Pripremajući se za ulogu Nele, supruge autoritativnog muškarca, kaže da je puno razmišljala o toj ženi koju igra.

"To je gotovo pa arhetipski lik kakav nisam imala prilike igrati ovdje u Danskoj, gdje su žene odavno naglašeno emancipirane. Meni je veliki izazov bio igrati ženu koja je drugačija. Nije to samo priča o životu te žene i obitelji, kroz nju se govori i o kulturi u kojoj je ona odrastala i u kojoj živi, u kojoj odgaja svoju kćer. To je mentalitet malog otoka, vrlo male zajednice", kaže pa dodaje:

"U početku sam se često pitala zašto ona jednostavno ne izabere drugačiji život. Bilo je teško razumjeti je, staviti se u njezine cipele, shvatiti da ona to ne može, jer je ostala u drugom stanju sa šesnaest, da nije obrazovana, da je na razne načine ovisna o suprugu. Uvjerena je da nema drugu mogućnost nego ostati s tim čovjekom, koliko god se on grubo doimao. Za nju je odabir da ostane s Antom, mužem, snaga. Ta žena pronalazi snagu u tišini.

Glumeći je, morala sam se boriti sa svojim skandinavskim feminističkim pogledima, iznutra u meni sve je govorilo toj ženi: 'Učini nešto, nemoj samo šutjeti…' Jer, naučena sam reći ono što mislim.

Naravno da ni u Danskoj nije sve sjajno, ali ipak postoje neke kulturološke razlike u tom muško-ženskom odnosu. Bilo mi je zanimljivo ugledati svijet iz njezine perspektive, to da ona zaista voli svojega muža, kakve god mane imao. To da je on njoj, skupa s kćeri, sve. Možda je to vrsta predanosti kakvu moderni odnosi ne poznaju.

Morala sam se potruditi da Nelu ne pokažem slabom, jer ona to zapravo nije, makar je ona lako mogla biti odigrana kao neka jako slaba žena. Silno je lako tu upasti u stereotip, pomisliti da je ona žena koja samo radi ono što joj je rečeno."

Pripremajući ulogu, puno je radila na jeziku, dijalektu dubrovačkog kraja.

"Tu nije bilo mjesta ni za kakve improvizacije, morala sam se jako čvrsto držati teksta, jer sam u jeziku vrlo nesigurna i znam da bi svaka rečenica izgovorena mimo scenarija otišla krivo. Trebalo je to izgovoriti tečno i točno, u maniri žene toga kraja, i na tome sam jako dugo radila. Tu sam imala golemu pomoć Nataše Dangubić. Ona me učila da zvučim kao Dalmatinka, žena baš s tog otoka."

Snima novi film

Uloga u "Murini" otvorila joj je vrata i nekih drugih produkcija u zemljama bivše Jugoslavije. U siječnju počinje snimanje crnogorskog filma "Sirin". Riječ je o debitantskom filmu redatelja Senada Šahmanovića.

"Govori o ženi koja se nakon rata seli u Sjedinjene Američke Države, zapravo ona odlazi kao tinejdžerica. Nova zemlja mijenja njezin identitet na mnogo načina, na razne načine je oblikuje, ona tamo završava fakultet, postaje odvjetnica i dvadeset godina poslije zbog posla se vraća u grad svoje majke, u Crnu Goru.

I tu je konfrontirana s vlastitom prošlošću. To je film koji propituje gdje je dom i što to znači biti daleko do korijena. To je i priča o praštanju. Scenarij je jako dobar."

Snimat će u Podgorici i Ulcinju.

"Zanimljiv mi je taj moment praštanja koji se provlači u filmu. To je mlada žena koja se borila za nekakav novi život, za obrazovanje daleko od kuće, konkretno u Americi, ali moglo je to biti i bilo gdje drugdje, ali u njoj je želja za osjećajem pripadanja, da pripada negdje, pa se hrva i s pitanjima identiteta, ona se daleko od kuće jako mijenja da bi se prilagodila, adaptirala na tu novu zemlju, novu kulturu i tamošnje vrijednosti.

I kad se vraća nakon svih tih godina, čekaju je neki novi momenti. Film ne daje odgovore na pitanja, on samo otvara pitanja poput ovih: je li otići bio bolji izbor, što znači dom i gdje je dom…?"

Ovaj put glumi Crnogorku, koliko joj je to jezično zahtjevno? "Čak i nije previše, jer to je žena koja je provela dvadeset godina u inozemstvu, i to je, jasno, ostavilo traga na njezinu jeziku i načinu izražavanja u njoj materinjem jeziku. Tako da ja u ovoj ulozi mogu, što se jezika tiče, biti puno opuštenija nego u 'Murini'.

Identitetske dvojbe

Ovdje si mogu dopustiti i neke nesigurnosti u jeziku, jer taj njezin crnogorski i ne treba biti odličan, može propuštati i u naglascima i vokabularu… U tom je smislu ova nova uloga meni bitno lakša nego ona u 'Murini'.

S druge strane, ja razumijem i identitetske dvojbe tog lika koji glumim, taj prostor između Amerike i Crne Gore u kojem se ona emotivno nalazi, to da ima dvije bitne adrese koje su odredile njezin život.

To da ima jezik na kojem je odrasla, a koji se u njoj nije dalje razvijao kao u odrasloj ženi, jer to je donekle dio i moje životne priče.

image

ZLATNI STUDIO - sponzorska pasica

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
14. siječanj 2023 12:44